Ljudi ne odlaze od loših poslova, već od loših šefova

Vjerojatno ste i vi u svom životu imali iskustva s “lošim poslom”, “lošim šefom” ili pak lošom radnom okolinom… U tom slučaju, ili ste trpjeli takvu situaciju (i još je trpite) ili pak ste već dali petama vjetra.

Činjenica je koju trebaju znati i poslodavci i posloprimci – ljudi najčešće ne ostavljaju loše poslove, ljudi ostavljaju loše šefove, loše uvjete na poslu i loše tvrtke.

 A što  je to “loše” – svatko ima svoju definiciju.

Nije svaki zaposlenik dobar za svaku tvrtku, kao što ni svaka tvrtka nije dobra za svakog zaposlenika.
Naći se u poziciji da zaposlenici i vodstvo “kliknu” – to je pravi uspjeh i vodi do sinergije koja i za ljude i za tvrtku stvara trajnu vrijednost.

Prema Brigette Hyacinth, autorice knjige The Future of Leadership: Rise of Automation, Robotics and Artificial Intelligence, ovo je nekoliko najčešćih razloga zbog čega ljudi nisu odani tvrtkama u kojima rade:

  • Tvrtka ne cijeni svoje zaposlenike i njihov doprinos
  • Nefleksibilnost oko pauze, rada od kuće, bolovanja, godišnjeg odmora i edukacije
  • Smetanje u slobodno vrijeme zaposlenika, zahtjevi da prekinu godišnji odmor i vrate se na posao, zahtjevi da rade dokasno i vikendima.
  • Nepokazivanje interesa za osobni razvoj zaposlenika
  • Nebriga za zaposlenike kao ljude ili nepokazivanje brige za njih tijekom bolesti i slično
  • Stalno prebacivanje krivnje na druge i nezauzimanje za tim
  • Manjak povjerenja, stalno mikromenadžiranje, motre svaki vaš pokret.
Gdje zapravo zapne?

Osvrnut ću se na posljednju stavku – stalno mikromenadžiranje. Osobno imam iskustva s time i kao poslodavac i kao zaposlenik. Ni u jednoj situaciji nije mi bilo najugodnije.

Kada tvrtka zapošljava novu osobu, ona najčešće treba podršku i prijenos znanja, a najbitnije je da zna koji su joj točno zadaci i odgovornosti.

Ako radite u maloj tvrtki i vi ste pravno odgovorni za poslovanje, teško je gledati kako zaposleniku nije stalo, nije pažljiv, ne napravi kako treba ili radi štetu.

Na kraju, on uvijek može otići, a štetu popravljate vi.

Na samom početku radila sam krive procjene i zaposlila i poneku krivu osobu za koju se vrlo brzo pokazalo da ne zna (ili ne želi) dobro odraditi posao i u koju nisam mogla imati povjerenje.

Stres koji sam radi toga doživljavala bio je iznimno velik, jer se radilo o jako vrijednim poslovima.

Radi toga sam ih mikromenadžirala i svi smo na kraju bili nezadovoljni, a ja sam uz to bila i rastrgana poslovima koje sam trebala napraviti za sebe i umjesto njih.
Kad mi se takva situacija desila, neko vrijeme puhala sam na hladno.

Danas više nemam problem s time, jer sam metodom pokušaja i pogreške naučila sljedeće lekcije:

– profesionalnu selekciju danas radim puno, puno drugačije.

To mi omogućava da se u startu pobrinem da na radno mjesto zaposlim osobu koja će posao znati obaviti kako treba i u koju mogu imati povjerenja.

– smanjila sam početna očekivanja i novim članovima tima osiguravam mentorstvo.

Uistinu je teško naći zaposlenika koji u startu sve zna. No danas mi je, uz postojeće kompetencije,  najvažnije da osoba ima unutarnju motivaciju i da želi naučiti. Jer ako želi – može naučiti sve.

Ako ne želi, badava vam trud svirači. Iako znam da će me to na početku koštati vremena, znam da je to ulaganje u održivo funkcioniranje i uspjeh.

– procedure, procedure, procedure. I odgovornosti.

Uložite u sustav kvalitete vaše tvrtke, napišite procedure i odgovornosti zaposlenika. Iako ćete u prvi čas trebati zagrijati stolicu i napisati tu dokumentaciju, zbrojite samo koliko ćete u budućnosti uštedjeti vremena i truda kada vam dođu novi zaposlenici, a umjesto da vi sve po stoti put objašnjavate – samo im predate dokumentaciju na čitanje?
Plus, svaki put kad zapne, prvo mogu provjeriti u procedurama, a onda tek vas vući za rukav. Oslobađajuće, zar ne?

– znam prepoznati trenutak kada je vrijeme da se pozdravimo.

Da, ponekad donesete krivu procjenu i zaposlite krivu osobu – ali isto tako postoji i probni rok.  Koliko god mi željeli da sve postane OK, nekad jednostavno neće.

Ako ste dali sve od sebe i svejedno zaposlenik ne radi svoje zadatke kako bi trebao, imate se pravo predomisliti.

Ako ste dali sve od sebe, a vaš poslodavac ne želi promjeniti svoj odnos prema vama, imate se pravo predomisliti.

Važno je moći na vrijeme završiti odnose koji jednostavno ne funkcioniraju. Vjerujte, biti će bolje svima. 

Da bi sebi rekli DA, nekad drugima moramo reći NE.

Bila sam i zaposlenica tvrtke u kojoj šefica uopće nije imala dovoljno povjerenja u nikoga od zaposlenika, pa ni mene.

Ona je prije radila moj posao i nakon preuzimanja zadataka, ne samo da je pratila svaki moj korak već je često meni iza leđa zvala partnere, dogovarala s njima poslove i takvim ponašanjem stvarala nesporazume i nervozu. Da li je njena namjera bila dobra ili ne nije važno, jer je to loše utjecalo na sve – odnose, zaposlenike, rad… Jednostavno nije mogla maknuti cape s “svoje bebice”.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ljudi to rade iz raznih razloga, a ja ću opisati meni dva najbitnija koje sam primijetila u našim kolektivima.

Prvi je da se ljudi ne mogu nositi s činjenicom da su zamjenjivi. Hej, došao je netko i zna raditi posao koji si ti radio, a možda ga (ne daj bože) radi čak i bolje? O-o. Takvi, nesigurni šefovi, rjeđe će vam radi toga čestitati, nego će vas još žešće nagaziti. Jednadžba je jednostavna, vi im predstavljate prijetnju. Umjesto da budu sretni što imaju kompetentnog člana tima, imaju osjećaj da vaš uspjeh (nekako, oni valjda jedini znaju kako) umanjuju njihov uspjeh.

Drugi je da jednostavno ne znaju bolje.
Zamislite samo, do nedavno su radili vaš posao i tu su briljirali. Radi svog uspjeha promaknuti su na menadžersku poziciju, ali ih nitko nije naučio što točno trebaju raditi. U vlastitoj pogubljenosti (najčešće nesvjesnoj) vraćaju se onome gdje su “doma” – mikromenadžiraju vaš posao jer su ga već radili i jer misle da znaju najbolje.

I što sad?

Moguće je stvoriti drugačije radno okruženje

Svi želimo raditi u timu kojem ljudi cijene naš doprinos i u kojem su odnosi dobri. Ulaganjem u sebe i poslovanje stvaramo okruženje iz kojeg zaposlenici neće željeti “pobjeći glavom bez obzira” nego ostati i u dobru i zlu, ugraditi sebe i stvarati sa nama. Stalne promjene zaposlenika stvaraju nam probleme i troškove, nije li bolje u tom slučaju bar nešto promijeniti?

Svi radimo najbolje što znamo, da znamo bolje vjerojatno bi radili bolje. No nitko nas ne sprečava u tome da naučimo, zar ne?
Edukacije, stručna literature, radionice, savjetovanja i pokušaj-pogreška – sve su to dobri načini i za vas i za zaposlenike. Važno je samo – napraviti prvi korak.

Ti biraš.

 

A moguće je i jednostavno odlučiti da taj šef i tvrtka nisu vrijedni tvog truda i vremena, te potražiti novi – bolji posao na kojem će to znati cijeniti.

Posao se ne uzima, posao se UZIMA!

Ako želiš naučiti kako, pridruži mi se na radionici 24.11.2018. – Bussiness Transformation

Pripremi se kako treba, kreiraj odličnu radnu dokumentaciju, budi siguran/na u sebe i briljiraj na sljedećem natječaju.

Detalji, prijave i cijena na http://bit.ly/2CNaYEU

About the author

Certificirana edukatorica, profesionalna savjetnica i stručnjakinja za organizacijski razvoj.  Biovrtlarica i zaljubljenica u život i prirodu.