Nisi valjda lud da ostaviš siguran posao?!

Scena – neka od proslava krajem prošle godine.

Ja sam taman dala otkaz na dobro plaćenom poslu u inozemstvu i pokrenula svoj posao – Konektu.

Imala sam svoje razloge.

Ti moji postupci bili su neshvatljivi mnogima u životnom modu «ne talasaj» i koji zbog straha od neuspjeha nisu nikad pokušali ništa, ali će rado podijeliti koji «biser» s onima koji su drugačiji.

 

Rođak sjedi na kraju stola i pita mog partnera koliko dugo radi kod sadašnjeg poslodavca.

«Više od 10 godina» odgovara i napominje kako je svojim poslom zadovoljan.

 

«Pa naravno, nisi valjda lud da ostaviš siguran posao» značajno kaže rođak.

 

Ja sam i dalje jela, praveći se da ništa nisam čula i da ova izjava zapravo nije bila upućena meni.

Jer, čemu?

Uistinu čemu?

 Uvjerenje našeg rođaka je da je «sigurnije» ne se usuditi. Ne talasati. Ma kako god bilo, bitno da imaš “siguran” posao (što god da to značilo). Bolje raditi kod nekoga iako je loš prema tebi, iako ti ne isplaćuje plaću, iako su uvjeti grozni, iako ne ostvaruješ svoj potencijal…nego biti poduzetnik, nego bilo što drugo.

Bolje se držati tamo gdje ti je loše ili nije dovoljno dobro, jer je strah od nepoznatog prevelik.

Nema veze ako postoji šansa da je preko mosta bolje…jer ta tranzicija, taj prelazak, ta neizvjesnost što će biti prijeko – njima je jednostavno prestrašna.

Jer, što ako ne uspiju pa sami sebi opet time dokažu da nisu dovoljno dobri? Radije neće ni pokušati.

 

Nije samo on takav, takav je mentalitet većine ljudi.

Kada čuju/vide da netko pokušava drugačije, iz njih progovara njihov strah. 

 

Sve šanse koje su u životu profućkali. 

 

Sva pitanja «što ako?» na koja nikada nisu dobili odgovor. 

 

Sve teške trenutke koje su proveli na lošim poslovima, jer su mislili da «moraju».

 

Svaki šamar koji su dali sami sebi jer su povjerovali da nisu dovoljno dobri i da ne zavrjeđuju više.

Sve prilike kad su mogli postići nešto, ali nisu, jer su čekali garanciju. 

Sami ne znaju garanciju za što, ali ona ionako nikad nije došla.

Naravno da nije .

 

Ja njegova uvjerenja neću promijeniti, niti ne želim. Kao ni on moja. Zato sam i ignorirala taj razgovor.

On slobodno neka živi svoj život, a ja ću živjeti svoj.

Onaj u kojem se ujutro budim sretna i živim svoju svrhu. 

U kojem sam se usudila, ne prvi niti zadnji put.

U kojem sam dobila potporu za samozapošljavanje.

U kojem obožavam raditi sa svojim klijentima i koji doživljavaju životne i poslovne promjene kojima se skupa veselimo.

Koji (btw) redovito plaćaju izdane račune.

U kojem ću neke dane zapeti i raditi cijeli dan ako treba, ali isto tako mogu “ukrasti” dan za sebe u tjednu i npr s prijateljicom otići kamo god nas srce odnese i stvoriti lijepe uspomene.

 

Nemojte se obeshrabriti ni kada čujete priče poduzetnika kako kukaju da “posao ne ide”.

Morate znati da su to njihove priče, ali vi niste oni, ne radite isti posao, ne radite ga na isti način…

Zato uvijek velim da usporedbe ne funkcioniraju. 

Funkcioniraju samo ako se radi o meni i tebi u istim parametrima. 

U suprotnom je to sve samo nečije subjektivno mišljenje.

Kako bi netko drugi uopće mogao znati kako će sve to ispasti za vas? Ne znate ni vi, kako će onda oni znati? 

 

Edisonu je trebalo 10.000 pokušaja da žarna nit profunkcionira.

Vi ste pali na tisuće puta prije nego ste prohodali.

 

To je život. I može biti stvarno dobar. 

Ili ne. Kako god ti odlučiš. Ali odgovornost je tvoja. 

Nije odgovorna država, loša politika, sudbina…šta li već.  Većinom 😉

Ako razmišljaš o zaokretu, napravi ga.

U suprotnom propuštate 100% prilika koje nikad niste probali. Nepovratno!

Naravno, nemoj se baciti na glavu.

Napravi plan, postavi cilj, napravi strategiju i kreni korak po korak. To će ti omogućiti da dođeš do uspjeha.

Nađi svoju svrhu i živi je. To će ti omogućiti da radiš ono u čemu si stvarno dobar i što ljudima treba.

Ako tražiš potporu u brušenju svoje poduzetničke ideje i apliciranju za sredstva za samozapošljavanje – priključi se edukaciji “Pokreni pravi posao”.

Puno je nedoumica u tom procesu, znam, no mogu ti pomoći da kreiraš poduzetničku ideju i strategiju kako je pretvoriti u posao od kojeg možeš živjeti. Zajedno ćemo izbrisati sve tvoje upitnike iznad glave.

Možeš dobiti i najmanje 55.000 kn potpore za samozapošljavanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Zgrabi dok još ima 🙂

Čitaj, pitaj, upijaj, prati…imaš i toliko besplatnih mogućnosti na raspolaganju.

Ohrabri se i kreni.

Nemoj za 30 godina ti biti kradljivac snova nekom drugom za ručkom, iz najobičnije gorčine jer ti nikad ništa nisi probao, pa time ni postigao.

Radije budi primjer kako je moguće raditi ono što te čini sretnim i od toga dobro živjeti.

Usudi se. Sve je na tebi.

 

Fotografije: pexels.com, privatna arhiva

 

About the author

Certificirana edukatorica, profesionalna savjetnica i stručnjakinja za organizacijski razvoj.  Biovrtlarica i zaljubljenica u život i prirodu.