Kako je moj “godišnji” postao “kadgodhoću-išnji

Godišnji odmor.

Tih divnih 20 dana u godini koje ćete provesti gdje želite i kada želite (ako ste sretnik/ca), zaboravljajući sve one trenutke kada su vas na poslu izludili, potplatili, podcijenili… što li već.

Tih 20 dana svijet je vaš, dok se ne vratite u realnost.

U ponedjeljak pred polazak na posao čini vam se da bi radije samovoljno uskočili u rupu sa živim pijeskom nego se vratili u svoju radnu okolinu.

Ili? 

 

Radim od svoje osamnaeste godine. I volim raditi.

Prekovremeni, rokovi, rush – nikad nije bio moj problem.

Upravo suprotno.

 

U jednom periodu života, odlazak na godišnji se pretvorio u najstresnije razdoblje u godini.

Odjednom (tih par dana) su se otvorili natječaji, kolege su zaboravili odraditi bitne stvari…odjednom je sve postalo hitno i mobitel bi mi stalno zvonio.

Anksioznost na najjače, ja sva u poslu pomalo histerična i izluđena. Toliko o romantici 🙂

Sljedećih godina bila sam pametnija, pa sam otišla u inozemstvo i ugasila mobitel (mada je crvić u želucu radio i dalje), a sljedeći korak bio je organizacija kolektivnog godišnjeg odmora.

Ha! Sad me sigurno nitko neće zvati kad su svi ostali na godišnjem.

 

U ovom članku neću pisati o nemogućnosti mentalnog isključivanja s posla kojim su posebice izloženi članovi tima koji nose najveću odgovornost, o ne/povjerenju u sebe i članove tima, kao ni o bezobraznim nadređenima koji si uzimaju za pravo zivkati vas svako malo za vrijeme vikenda ili godišnjeg ne poštujući vaš privatni prostor…mada su to sve važne teme o kojima vrijedi raspraviti.

Ovo je članak o promjeni obrazaca s kojima smo saživjeli u one – nove.

 

Od kraja listopada prošle godine imala sam luđački tempo rada.

Otvaranje Konekte, uređivanje i izdavanje knjige, a onda kasnije i turneja u 33 HR gradova s autoricom, radionice, edukacijski programi, individualna savjetovanja…

Dodajmo uz to da sam se u istom periodu selila u novi dom, radila na nekim “side” projektima…

Toliko sam se utopila u taj rush da ga nisam bila ni svjesna.

Jer je bio dobar, zabavan, svrsishodan…bila sam sretna i nije me opterećivalo.

 

U vrlo kratkom periodu ispunila sam sve svoje zacrtane ciljeve i onda me lupilo – što sad dalje?

 

Osjetila sam kao da nemam ništa više za dati ni sebi ni drugima.

Nakon par dana bauljanja po uredu došla mi je misao – “pa što ti radiš ovdje?”

Spakiraj se, sjedni u auto i odi kamo želiš.

Odmori se.

 

Mindblowing.

Pa ja sam poduzetnica!

Pa ja ne moram čekati da mi netko odredi da mogu na godišnji!

 

Poduzetništvo je vrlo dinamično.

U jednom trenutku radit ćete dok ne padnete s nogu, ali u drugom ćete imati prostora da činite što god želite.

 

Duga kava s frendicom? Može.

Izlet u utorak? Može.

Odmor kad vam se prohtje? Why not.

 

Stala sam i nisam mogla vjerovati – s jedne strane što imam ovakvu slobodu, a s druge strane što mi to nije prije palo na pamet.

Jednostavno, stari obrasci držali su me u mentalnoj iluziji zvanoj “Na godišnji se ide ljeti na more. Godišnji se zove godišnji jer je jednom ili dva puta na godinu.”

 

U tom trenutku, doslovno sam se spakirala i otišla na odmor.

Zasluženi.

Vratila sam se sto puta produktivnija i sretnija..spremna za nastavak rada.

Ali vratila sam se samo da nešto odradim s klijentima i otišla na još jedan odmor.

Jer, zašto ne?

 

Prečesto tijekom svog života zanemarujemo sebe, svoje zdravlje i svoju dobrobit, bila ona fizička ili psihička, misleći “evo još malo, ja to mogu, samo još ovo…”.

Uopće nije bitno volimo li ili ne svoj posao, u jednom trenutku će nas samo izbaciti iz tračnica.

Ako se ne zaustavimo sami, budite sigurni da će nas tijelo zaustaviti i da regeneracija neće biti tako bezbrižna kao odmor od nekoliko dana koji ste uzeli sami.

 

Mi smo naše glavno oruđe – i za život i za rad.

Ako mi nismo dobro i zdravi, badava nam sve.

Nekad se ljudi oko mene iznenade kad im kažem da mi je prioritet biti sretna.

Kao da je sebično brinuti se za sebe, uzeti si odmor, usrećiti sam sebe, pobrinuti se za svoje zdravlje i dobrobit…

Pa nisu li svi sretniji oko nas kad smo mi sretni?

Zadovoljan šef- zadovoljni radnici.

Zadovoljna mama – sretna obitelj…

Zvuči poznato? 

 

Zato se sjetite svaki tjedan uzeti “tjedišnji” i odvojite malo vremena za sebe.

Radi sebe.

Znam da majkama neće biti tako jednostavno spakirati se i otići jer imaju djecu i sto obaveza, ali sigurno postoji neki način da “ukradete” malo vremena za sebe.

Stavite si u planer što god vas čini sretnim i što vas opušta – čitanje, trčanje, gledanje TV-a, čokoladni kolač…

Bez grižnje savjesti.

Vidi fotku. Pojeli smo ih sve 😀

Korak više je kreirati život i posao od kojeg ne trebate bježati, od kojeg se ne trebate “spašavati” utapajući se u koktelima ili pak trpajući se čokoladnim kolačima.

Korak još više je kad ti je život i posao tako dobar da sam postane desert kojem se rado vraćaš i od kojeg ne trebaš bježati.

Ono “nemam vremena/nemam resursa/prestara sam/štoliveć” samo je još jedna mentalna iluzija, mentalni zatvor od kojeg mi sami držimo ključeve.

 

Jer znate što – moguće je.

I nije baš tako teško.

Treba samo imati…hrabrosti.

Muda, jelte.

Ili pak dobar sustav potpore.

 

Eto, tako je moj godišnji prestao biti godišnji.

Postao je “kadgodhoću-išnji”.

Na kojem sam hladna ko špricer i fokusirana samo na odmor.

Mobitel većinu vremena ne nosim sa sobom, a mailove ne čitam.

Vjerujem da svijet može izdržati par dana bez mene.

 

 

Ni na mojoj web stranici ne piše – “dostupna sam vam 0-24”.

Jer nisam.

Čemu?

Sebi i klijentima (između ostalog) pomažem stvoriti balans između poslovnog i privatnog života, a prva koja svoje savjete slušam sam ja sama 🙂

 

Želim ti da dobro iskoristiš svojih 20 dana sreće.

Ako i ti želiš biti poduzetnik/ca, svoju slobodu vremena i financija i ići na odmor kad ti želiš, a ne znaš od kud krenuti, slobodno mi se javi.

Individualni intenziv “Pokreni pravi posao” tijekom ovog ljeta mogao bi ti pomoći promijeniti – SVE.

Fotografije: osobna arhiva & Pexels.com

Imaš komentar, prijedlog, pitanje ili trebaš dodatne informacije?

Kontaktiraj me. You can do it!
About the author

Certificirana edukatorica, profesionalna savjetnica i stručnjakinja za organizacijski razvoj.  Biovrtlarica i zaljubljenica u život i prirodu.