Ne diraj, to je za goste!

Priznaj, koliko puta su ti doma rekli – “ne diraj to, to je za goste”?

Ali kolači? Ne, to je za goste.

Ne tu odjeću, ta je svečana, za misu.

Kad nam se u djetinjstvu govore takve stvari, s vremenom počnemo vjerovati da ne zaslužujemo imati i dobiti stvari koje su vrijedne i dobre.

Te obrasce ponašanja možete primijetiti kod mnogih odraslih – danas imaju i novac i mogućnost odluke, ali i dalje žive ista uvjerenja zbog kojih si nikad ne priušte ništa lijepo iako si to itekako mogu.

Znam za slučajeve u mom kraju gdje su ljudi imali prekrasne i bogato opremljene kuhinje i gostinjske sobe koje su s ponosom pokazivali gostima, a istovremeno su kuhali u malim sirotinjskim ljetnim kuhinjicama i svakodnevno boravili u nekoj maloj neuglednoj prostoriji, jer “ono je za goste”.

Ne diraj!

Ne koristi!

To je samo za gledanje!

Poznato?

 

Prije 3 godine uselila sam u novi dom.

Nisam osoba koja ima ni kupuje puno stvari, ali kad kupujem važno mi je da je kvalitetno i da sam time apsolutno oduševljena.

Nemam 20 posteljina ni 7 servisa za jelo koje se dijele na “fine i svakodnevne”.

To je izgleda izluđivalo sve osim nas 🙂

Imam koliko mi realno treba, svi su “fini” i sve ih koristim svakodnevno.

Prošli vikend otišla sam u roditeljsku kuću po neke stvari koje nisam ponijela u selidbi.

U jednoj od kutija našla sam nešto što me duboko zamislilo – desetak lutaka koje je meni i sestri donosila tatina strina iz inozemstva.

Te lutke su od trenutka kad su dobivene prije 30 godina stajale u staklenoj vitrini, njima se nikad nismo igrale, jer bile su “prelijepe da bi se koristile”.

Imale smo drugih lutaka i igračaka, ali te se nisu dirale, a vadile smo ih samo kad se brisala prašina.

Već kao djeci nehotice nam je “posijano” sjeme onog što danas zovemo “sirotinjski mindset” prema kojem i kad dobiješ lijepe stvari, ne koristiš ih, nego ih čuvaš za kasnije, za goste…za nikad.

Tužno.

Devedesetih godina, nije se jednom desilo da su se bombonijere vrtjele među obiteljima u beskonačnost.

Nekad im je prošao rok trajanja ili su ti se vratile iz treće ruke.

Toliko o tome.

 

Trebalo mi je vremena da shvatim da sam sama sebi u svom životu najvažniji gost – jedini koji će u mom životu ostati do kraja i da je život prekratak i predragocjen da bih stalno jela “trule kruške” (znate tu priču?)

Promjena uvjerenja traje, posebno onih vezanih uz novac i vlastitu vrijednost, ali kad već pričam o tome na mom poduzetničkom blogu o uspjehu, moram ti reći i da bez njihove promjene nema ni trajnog, dugoročnog uspjeha.

Danas se obučem lijepo za sebe. 

Pita me frendica – bila si negdje? Ne.

Ideš nekamo? Ne. Obukla sam se za lijepo za sebe.

Kupim finu bombonijeru, pa onda svaku probam, a one koje mi se ne svide uopće ne pojedem (jer nisam kanta za smeće).

Ne kupujem brdo stvari, nego si kupim neku lijepu i kvalitetnu stvar koju obično izrade druge poduzetnice i koja će mi trajati.

Ne čekam “posebnu priliku” nego ih koristim svakodnevno da me podsjete na to da zaslužujem imati lijepe, vrijedne stvari (a ne samo kad “gosti gledaju”) i da je posebna prilika svaki dan koji sam živa.

Rodbini stalno ponavljamo da nam ne kupuju stvari koje ne želimo i ne trebamo.

Što želim reći?

Naša obitelj i okolina radila je najbolje što je znala, no to ne znači da je sve bilo dobro.

Neka uvjerenja trajno su oštetila nas i način na koji funkcioniramo, no sve to nije zapisano u kamenu i sve možemo promijeniti.

Ako primjećujete da najbolje stvari čuvate za druge ili za “jednog dana”, možda je upravo sada pravo vrijeme da se tim uvjerenjima pozabavite.

Jer ako vi sami ne vjerujete da zaslužujete ono najbolje, kako možemo očekivati da će vam život to isto dati?

Priča o trulim kruškama?

Žena je na poklon dobila košaru punu domaćih krušaka. Neke su izgledale besprijekorno, dok su neke imale oštećenja i počele su truliti. Odlučila je da će prvo pojesti one koje su imale oštećenja kako ne bi propale, a nakon toga će pojesti one zdrave i lijepe.

Svaki dan je jela polutrule kruške dok nije pojela sve iz košare ne okusivši ni jednu zdravu i cijelu krušku.

 
Razmisli kakve kruške iz košare života ti jedeš.
Nemoj zaboraviti da ih iz košare bira i vadi upravo tvoja ruka.
Ti biraš.

__________________________________

Želiš pokrenuti svoj posao?

Unaprijediti organizaciju, procedure i produktivnost svog biznisa?

Stvoriti snažan brend, veću vidljivost na tržištu i unaprijediti prodaju?

Usvojiti efikasne strategije poslovanja?

ISPUNI INFORMATIVNI UPITNIK ZA EDUKACIJU/SAVJETOVANJE

Marina Kolar & Konekta logo

 

About the author

Certified business, branding & success expert.
Posljednjih 19 godina stvaram uspješne osobne i poslovne priče.
I vaša može biti jedna od njih.

Imate pitanje, prijedlog ili tražite edukatoricu/predavačicu?
Kontaktirajte me na marina@konekta.hr.
Želim vam da ostvarite sve svoje potencijale.
Marina