Vodič za Camino de Santiago – sve što trebaš znati

Ako u ovom trenutku planiraš svoj Camino de Santiago, ako želiš na Camino u budućnosti ili pak samo želiš čuti kakvo je bilo moje iskustvo i što od Puta svih Puteva možeš očekivati – dobrodošla u moj vodič.

Za tebe sam na jednom mjestu pripremila mnoštvo korisnih informacija o tome što je Camino, što na Putu možeš očekivati, kako se kvalitetno pripremiti i na što moraš obratiti pozornost prije i za vrijeme puta.

U vodič sam uvrstila i odgovore na sva pitanja koja ste mi postavljali na društvenim mrežama.

Svoj sam Camino hodala u lipnju i srpnju 2022. i u ovom vodiču pišem o mojim osobnim iskustvima koji se odnose na portugalsku rutu.

Ako si izabrala neku drugu rutu, svakako se zasebno informiraj o njoj.

 

Da se razumijemo, nikad nisam maštala o tome da pređem 800-tinjak kilometara pješice s ruksakom od 10 kg na leđima.

Nikad nisam bila neki posebno sportski tip.

Nikad nisam ni putovala s ruksakom.

Nikad nisam na taj način putovala sama.

S druge strane, nikad nisam maštala ni da ću postati uspješna poduzetnica, pa jesam.

Sve navedeno 🙂

Stoga, ako te Camino zove, odazovi se, jer tamo te čeka sve što ti je u ovom trenutku potrebno.


Camino de Santiago 2022 Marina Kolar & Konekta Izvor: https://www.konekta.hr/wp-admin/post.php?post=12439&action=edit © 2021 Konekta, Marina Kolar

Kako ćeš znati da te Camino “zove”?

Ako si u zadnje vrijeme osjetila potrebu da snažnije čuješ sebe, da se samo “isključiš” od sve te (online i offline) buke u koju smo uronjeni, da smanjiš svakodnevni stres, doživiš nova iskustva i pokažeš sebi što zapravo možeš, onda možeš razumjeti zbog čega velika većina hodočasnika krene na Camino.

Ja znam da jesam doživjela sve navedeno, posebno od kako se desila Covid pandemija.

Imala sam snažnu potrebu isključiti se i hodati, biti sama sa sobom i svojim mislima.

Možda postoje i lakše verzije “isključivanja” ili pak načini da snažnije čuješ sebe, no sjećam se da sam jedne nedjelje sredinom svibnja, doslovno iz vedra neba uzviknula – “Ja idem na Camino de Santiago!”.

Za mjesec dana od toga, već sam bila u Portugalu i započela svoj Put.

 

SADRŽAJ

  1. Što je Camino de Santiago?
  2. Koje rute postoje?
  3. Gdje Camino počinje, a gdje završava?
  4. Koju rutu sam ja izabrala?
  5. Koliko traje Camino?
  6. Zašto sam otišla na Camino de Santiago?
  7. Jesam li radila tijekom svog Camina?
  8. Jesam li putovala i hodala sama?
  9. Je li Camino isključivo “religijska stvar” i koliko je religija prisutna na samom putu?
  10. Kako organizirati put na Camino de Santiago?
  11. Koliko novaca ti treba za Camino?
  12. Koliko gotovine ponijeti?
  13. Gdje jesti na Caminu?
  14. Na koliko kilometara su raspoređena stajališta tj. odmorišta?
  15. Kakvi su smještaji – Albergue?
  16. Hoćeš li se naspavati?
  17. Ima li stjenica (bed bugs) u smještajima na Caminu?
  18. Vreća za spavanje ili samo navlaka za vreću?
  19. Trebaš li rezervirati smještaj unaprijed?
  20. Ima li na Caminu dovoljno utičnica i interneta?
  21. Koliko je najpametnije dnevno hodati?
  22. Kad ujutro krenuti?
  23. Kako se pozdravljamo na Caminu?
  24. Trebaš li trenirati za Camino?
  25. Kako isplanirati u kojim mjestima na ruti stati?
  26. Za pripremu i Camino – je li pametnije izabrati vodič ili aplikaciju?
  27. Kakav put te očekuje na portugalskoj ruti?
  28. Jesam li poželjela odustati?
  29. Trebaš li biti mentalno jaka da odeš na Camino?
  30. Kakvo je stanje sigurnosti na Caminu?
  31. Trebaš li imati hodočasničku putovnicu/Credential?
  32. Štambilji u hodočasničkoj putovnici/Credencial del Peregrino – gdje ih možeš dobiti?
  33. Gdje dobiti potvrdu, Compostelu?
  34. Što ako ne možeš nositi svoj ruksak?
  35. Što ako više ne možeš hodati?
  36. Kako se orijentirati? Možeš li se izgubiti?
  37. Što ako ti na Caminu treba liječnik?
  38. Što ako po putu ostaneš bez vode?
  39. Kakvo je vrijeme?
  40. Pranje i sušenje odjeće na Caminu
  41. Kamo ići na WC na Caminu?
  42. Štapovi za hodanje – da ili ne?
  43. Koji ruksak izabrati?
  44. Kakvu obuću izabrati?
  45. Kako spriječiti nastanak žuljeva?
  46. Što spakirati za Camino de Santiago – popis
  47. Što od stvari nisam uzela sa sobom i požalila?
  48. Što ako spakiraš previše stvari ?
  49. Zašto pisati dnevnik na Caminu?
  50. Što kad stigneš u Santiagu de Compostela?
  51. Što raditi u Portu?
  52. Što još vrijedi posjetiti?
  53. Kako se vratiti kući?
  54. Je li uistinu cilj Santiago de Compostela?

1. Za početak, što je Camino de Santiago?

Put za Santiago (Camiño de Santiago) je ruta koju prelaze hodočasnici cijelog svijeta i koji vodi u grad u Španjolskoj – Santiago de Compostela.

Naziva se još i Put Svetog Jakova.

U 2019. (prije Covida) prošlo ju je čak 350.000 hodočasnika iz cijelog svijeta, dok ih je 2021. zbog Covida bilo značajno manje, 176.000.

2. Koje rute postoje?

Najpoznatija Camino ruta je francuska (Camino Frances) koja počinje u St. Jean-Pied-De-Port i duga je oko 800 km.

Camino Portuguese počinje u Lisabonu ili Portu i dug je 700tinjak kilometara.
Možeš je proći kroz unutrašnjost Portugala ili izabrati obalnu rutu (a možeš i kombinirati, kao što sam ja).

Camino primitivo počinje u Oviedu i dug je cca 300 km.

Camino del Norte počinje u  Irunu i dug je cca 700 kilometara. Iako se mnogi slažu da je ovo najljepša ruta, s druge strane je infrastrukturno najsiromašnija (smještaj, hrana isl).

Camino Ingles, engleska ruta je najkraća i počinje u gradu A Coruna. Duga je 119 kilometara.

Postoje i rute Via de la Plata, Via Podiensis, Camino Finisterre-Muxía itd.

UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.

3. Gdje Camino počinje, a gdje završava?

Camino je nekad počinjao u domu hodočasnika otkud je kretao, no danas možeš izabrati bilo koji grad na Camino karti svoje rute i jednostavno krenuti od tamo.

Dakle – ti biraš.

Iako svoju rutu većina hodočasnika završava pred katedralom u gradu Santiago de Compostela u Španjolskoj, stupići koji pokazuju udaljenost do kraja Camina zapravo završavaju u Finisterri (koja se još naziva i Fisterra ili kraj svijeta).
Tamo se nalazi stupić na kojem piše 0,00 kilometara.

Sukladno duljini svog godišnjeg odmora, svatko će prilagoditi svoj početak i kraj Camina sebi.

U Finisterri - 0,00 km

 

4. Koju rutu sam ja izabrala?

Dvoumila sam se između sjeverne (Norte) i portugalske rute i izabrala portugalsku.

Što se tiče prirode, obje oduzimaju dah, ali što se tiče infrastrukture, portugalska je puno bolje opremljena.

Francuska ruta je jako frekventna (čak 60% hodočasnika je izabire), a družiti se sa stotinama ljudi svaki dan u tom trenutku mi nije izgledalo nimalo primamljivo.

Portugalska ruta činila mi se lijepom, zelenom i mirnom, bira je samo 20% hodočasnika i zbog svega toga je bila pravi izbor za mene.

Počela sam u Lisabonu i do Porta hodala centralnom rutom (Caminho Portugues Central).

Od Porta do Caminhe hodala sam obalnom rutom (Caminho Portugues da Costa) te tamo brodicom prešla u Španjolsku i nastavila obalnom rutom (Senda Litoral) do Santiago de Compostela.

Za taj dio trebalo mi je 30 dana, no možeš to napraviti i u kraće vrijeme – ja sam si po putu uzela nekoliko dana odmora za razgledavanje.

Od Santiaga sam nastavila hodati do “kraja svijeta”, Finisterre (Španjolska) i tu sam završila svoj Camino.

“Službeno” sam hodala 725 kilometara, no ako uključim istraživanje gradova i prirode nakon odrađenog dnevnog plana, kao i putovanje po Portugalu i Španjolskoj nakon Camina, bilo je to i puno više od 800 kilometara.

5. Koliko traje Camino?

Tvoj Camino traje koliko ti želiš.
Mnogi hodočasnici na put dolaze s limitiranim brojem dana zbog posla pa žure odraditi što veći broj kilometara po danu ili se odluče hodati samo jedan dio rute.

Tvoj Camino može trajati tjedan dana, mjesec dana, može trajati i mjesecima.

Na putu sam upoznala mladog Francuza koji je krenuo od svoje kuće do Santiaga, a onda je odlučio produžiti u kontra smjeru do Lisabona. On je na putu bio mjesecima.

 

Nakon što sam donijela odluku, svoj sam biznis organizirala tako da 11.6. završim sa svim poslovnim aktivnostima i da 15.6.2022. mogu krenuti.

Nekoliko dana od donošenja odluke kupila sam kartu za Lisabon u jednom smjeru.

Odlučila sam da se neću previše zamarati vremenskim trajanjem Puta i očekivanjima.

Znala sam samo da se želim vratiti kući do 1.8., a ostalo sam prepustila većem planu (Bogu, Svemiru, čemu već…) da se odvije kako se treba odvijati.

Na kraju sam ostala još duže i vratila se 6.8.2022.

 

6. Zašto sam otišla na Camino de Santiago?

Osoba sam koja voli postavljati i ostvarivati ciljeve, pa opet, moj Camino nije imao nikakve veze s ostvarenjem cilja u smislu da hodam od točke A do točke B ili da prehodam određeni broj kilometara.
Nije čak imao veze ni da sakupljanjem žigova u hodočasničku putovnicu.

Moj Camino, moj Put, imao je veze s dopuštanjem sebi da čujem sebe i da vidim tko ću na tom putu postati i što ću spoznati.

Htjela sam prigrliti nepoznato, sprijateljiti se sa nesigurnošću i više vjerovati “višem vodstvu” koje je uvijek mudrije od svih naših planova zajedno.

 

Za mene je Camino bio prilika za reset, ali i za testiranje granica izdržljivosti svog tijela.

Zadnjih nekoliko godina kako radim uglavnom online previše sjedim zbog čega je moje tijelo počelo “škripati”.

Htjela sam si dokazati da je moje tijelo u potpunosti zdravo te da je bol samo odgovor na činjenicu da ga povremeno zanemarujem i to si apsolutno potvrdila.

Nakon 800 kilometara hodanja mogu ti reći da me nije boljela ni jedna kost ni mišić u tijelu.
Hodanje iscjeljuje, a ja sam osjećala da je moje tijelo snažnije nego ikad.

Camino Provides, kažu.
I vjeruj mi, Camino mi je pružio toliko uvida i lekcija da ih je nemoguće i pobrojiti.
Sve to danas sustavno implementiram u svoj privatni i poslovni život.

7. A što je s poslom? Jesam li radila tijekom svog Camina?

Moj Put od Portugala do Santiaga trajao je točno 30 dana, nakon čega sam krenula za Finisterru.
Nakon završetka Camina sam uzela još malo odmora, putovala po Španjolskoj i Portugalu i nakon 52 dana vratila se kući.
U tih 52 dana nisam radila i nisam bila dostupna ni klijentima ni drugima.

Kako?
Stvorila sam biznis u kojem si takav odlazak mogu priuštiti vremenski i financijski, bez pritiska da moram biti prisutna da bi mogla zarađivati ili da moj biznis bude aktivan.

Mentorski dio online Akademije za poduzetnice “Izgradi uspješan biznis” završila sam 11.6. meetupom u Samoboru (prema tome sam i planirala svoj odlazak), dogovorila svoju tehničku podršku i dio poslovanja (Grid media), online edukacije za unaprjeđenje poslovanja i prodaje već sam prije imala automatizirane za kupnju, posložila sam unaprijed pripremljene materijale, najavila da me neće biti i to je to.

Kroz edukacije, savjetovanja i Akademiju pomažem poduzetnicama izgraditi uspješan i profitabilan biznis u kojem imaju dovoljno profita, zadovoljstva i vremena.

Kad me drugi pitaju otkud mi novac i vrijeme da mogu otići na toliko dugo, mogu samo reći da bih bila bedasta da sama ne primjenjujem metode i strategije koje učim i druge, zar ne?

 

8. Jesam li putovala i hodala sama?

U Lisabon sam doputovala s prijateljicom Suzanom koja je također krenula na svoj Camino.

Iako smo prvih desetak dana boravile u istim smještajima, uglavnom smo hodale odvojeno, svaka u svom tempu.

U Portu smo se u potpunosti osamostalile i razdvojile kako bi svaka doživjela svoj Camino.

Ona je u Santiago došla 2 dana prije mene, gdje smo se opet susrele.

Camino nije “izlet”, Camino je duboko putovanje u središte sebe koje svatko prolazi na svoj način.

Ako ti se hoda sama, hodaj sama. Ako ti se hoda u društvu, hodaj u društvu.

Čak i ako dođeš sama, ako ne želiš biti sama, na Caminu nikad nećeš biti sama, bez brige.

Iako sam većinom hodala sama, kad bi ipak odlučila hodati u društvu, ovo su bili “moji ljudi”.

9. Je li Camino isključivo “religijska stvar” i koliko je religija prisutna na samom putu?

Ne. Službeno, Camino počinje kod katedrale u Lisabonu i završava kod katedrale u Santiagu de Compostela, no sve ostalo je stvar tvoje osobne preferencije.

Ljudi dolaze s različitim namjerama i očekivanjima.

Neki dođu testirati granice svoje izdržljivosti, neki žalovati, neki čuti sebe, neki biti u miru, neki dobiti odgovore na svoja pitanja, neki se družiti, neki se resetirati.

Camino je za tebe ono što ti odlučiš da je, nitko te neće tjerati da radiš ili ideš nekamo kamo ne želiš.

 

10. Kako organizirati put na Camino de Santiago?

Organizacija će ovisiti o tome kakva si osoba i kako inače planiraš.

Ja sam osoba koja brzo donosi odluke i brzo kreće u akciju, a i poduzetnica sam pa sam si tako mogla posložiti raspored, pa sam za samo mjesec dana od donošenja odluke već bila u Lisabonu.

 

Moja organizacija je izgledala ovako: donijela sam odluku, za par dana sam izabrala portugalsku rutu i kupila avionsku kartu, istražila sam što mi treba od opreme, kupila sam potrebnu opremu, 2 tjedna prije puta sam razgazila obuću i sveukupno desetak puta prošla 10 kilometara pješice.
Skinula sam kartu portugalske rute, rezervirala smještaj za prvu noć u Portugalu i to je bilo to.

Moja odluka je bila ne previše čitati tuđa iskustva ili se vezati uz njih, jer oni nisu ja niti je to moje iskustvo. 

Pročitala sam tekst Ivane Štulić “Praktični savjeti za odlazak na Camino de Santiago” za francusku rutu koji mi je bio jako koristan i pogledala sam dva videa na YouTube o pakiranju ruksaka.

Nisam znala previše o svojoj ruti – niti kamo idem niti kuda idem. Doslovno nisam ni izguglala “Portugal”.
Tako sam izabrala.

Znam da bi moja mama zabrinuto odmahivala glavom da je znala, no htjela sam raditi manje planova, više vjerovati Životu i da će se sve uvijek posložiti za moje najveće dobro.

 

Da li zbog toga ili iz nekih drugih razloga, sve što se na mom Caminu desilo, od uvjeta, vremena, rute, svih iskustava i ljudi, ispalo je milijun puta bolje nego što bih ja ikad mogla isplanirati da sam detaljno istraživala i išla s određenim očekivanjima.
Bilo je savršeno.

 

VAŽNO! Tebi nikako ne bi preporučila isto. Istraži kuda i kamo ideš ako ti to treba i napravi sve da se ti osjećaš sigurno.

 

Facebook grupa koju bi ti mogla biti korisna Camino de Santiago All Routes, a imaš i specijalizirane Facebook grupe za svaku rutu.

Ako ćeš čitati te objave i tuđa iskustva, samo zapamti da ti ljudi nisu ti niti su na tvom Caminu/iskustvu, tako da ćeš ti imati svoja iskustva.

 

11. Koliko novaca ti treba za Camino?

Svaka od vas ima drugačije preferencije i standard tako da ne postoji univerzalni iznos koji ti mogu predložiti.

Računaj na to da ćeš u prosjeku za hranu i smještaj potrošiti 30 – 50 eura dnevno.

Na primjer, na početku portugalske rute je sve puno jeftinije, a kako se penješ prema granici i u Španjolskoj sve je skuplje.

Portugal je bio neočekivano jeftin – kava je bila 80 centi do 1,20 eura, ručak u centru Porta na trgu 6 eura, 1 litra odličnog Porto vina 5 eura, odlični koluti sireva veličine šake već od 3 eura.

Prvih desetak dana potrošila bih 30 eura dnevno na hranu i smještaj, a kasnije je taj trošak bio dosta veći.

Poslije sam i puno više jela, puno sam češće jela u restoranima, a popilo se i dosta gin tonica, što da ti kažem 🙂

 

12. Koliko gotovine ponijeti?

Ja sam krenula s 500 eura gotovine i ostalo imala na kartici (prebacila sam iznos za Camino na posebnu karticu, nisam htjela nositi svoju glavnu karticu sa sobom).

Kad sam to potrošila, uzela bih još gotovine na bankomatu.

Bankomata ima na svakom koraku u većim mjestima, a svugdje možeš platiti i karticom.

Za dizanje gotovine na bankomatima platit ćeš proviziju.

13. Gdje jesti na Caminu?

Nema prevelike razlike u cijeni hoćeš li kupovati hranu u dućanu ili u restoranu.

U većini restorana možeš naći “Pilgrim meal” (Hodočasnički meni) koji se sastoji od juhe, glavnog jela, deserta i pola litre vina (ili soka ili vode ili piva) za 7 – 10 eura.

U Španjolskoj će te Pilgrim meal koštati cca 15 eura.

Ja sam na cijelom Caminu takav obrok jela samo dva puta: prvi dan i negdje pri kraju puta.

Jednostavno nisam mogla pojesti svu tu količinu hrane, a ne volim kad se hrana baca.

Hrana u Portugalu je odlična, kao i u Španjolskoj.
Možeš umjesto glavnog jela naručiti predjela i već za 3 ili 4 eura i uživati u raznolikim delicijama.

U Španjolskoj je specijalitet Tortilla što je zapravo njihova verzija omleta s krumpirom (neka vrsta musake), dok je u Galiciji specijalitet Empanada s povrćem ili tunom kao i hobotnica u ulju.

Kava je jeftina i odlična – kažu, dok je mene (s obzirom na to da ne pijem kavu) živciralo što se čaj u Portugalu poslužuje u premalim šalicama.

 

U Španjolskoj je sve primjetno skuplje nego u Portugalu.

Redom: (1) tortilla i kruh, (2) uz svako piće u Španjolskoj dobijete besplatne grickalice, (3) sir, salata i konzerve bio je tipičan ručak hodočasnika po putu, (4)  glavno jelo u restorani: riba koja pomješana s čipsom iz vrećice glumi musaku, (5) još malo slatkih besplatnih zalogaja u Španjolskoj – biskvit i Churros (tijesto prženo u dubokom ulju) i (6) izlog pekare s tradicionalnim kolačima u centru Lisabona.

Ništa od navedenog vjerojatno ne bih izabrala kao obrok kod kuće 🙂

Kad bi kupovala u dućanu obično bi kupila bananu, suhe marelice, pecivo, već rezanu salatu i mali kolut sira i to bi me u Portugalu koštalo na primjer 7 eura.

U ruksaku sam uvijek imala bananu i suhe marelice koje bi putem jela do ručka, a veliki obrok sam imala tek kad bi došla do svog smještaja.

Nekad bi stala na čaj i kolač/tortillu/empanadu/tost.

Kolege su me uvjeravali da moram puno više jesti, doslovno se trpati hranom jer trošim puno kalorija, no mom tijelu nikako to nije odgovaralo.
Nakon takve hrane oko podneva samo bih bila pospana i nimalo sposobna za hodanje.

Ti najbolje znaš što tvom tijelu treba, slušaj ga.

U Portugalu u trgovačkim centrima (Pingo doce) imaš odličnu ponudu voća, povrća, gotove hrane za mikrovalnu (u svim smještajima u kojima sam bila bilo je mikrovalne, a u većini je bila i kuhinja u kojoj možeš pripremiti svoju hranu).

U Portugalu nema previše kolača na kakvih smo mi navikli (kremasti) ali imaš raznih vrsta biskvita.

 

Jedna od mojih pratiteljica pitala je kako bi ona mogla organizirati svoj Camino, jer ima celijakiju zbog koje ne smije gluten jesti niti u tragovima.

U većim gradovima naravno imate specijalizirane dućane ili asortiman takve hrane u trgovačkim centrima.

Opcija je i da u većim gradovima kupite hranu i nosite je u ruksaku, no to je naravno dodatan teret.

Ja bih obično u ruksaku imala 1 obrok (bananu i suhe marelice) za slučaj da ogladnim po putu.
Nisam na posebne menije i hranu obraćala pozornost pa ne mogu dati točan odgovor.

 

Na fotografijama je hrana koju inače jedem i kod kuće, a na koju sam povremeno uspjela nabasati po kafićima ili restoranima – svježa i vrlo ukusna vegetarijanska hrana. 

Na prvom dijelu portugalske rute naći ćeš i jako puno voća po putu (naranče, smokve, grožđe, šljive, mandarine, limun…) i sigurno nećeš biti gladna. 

 

14. Na koliko kilometara su raspoređena stajališta tj. odmorišta?

Kad instaliraš aplikaciju rute na koju krećeš, utipkat ćeš mjesto polaska i mjesto na koje želiš ići.

Aplikacija, u mom slučaju Camino Ninja, pokazat će ti sva mjesta kroz koja prolaziš i ima li u njima smještaj, restoran, dućan, ljekarna i slično, kao i udaljenost u kilometrima.

 

Na portugalskoj ruti infrastruktura za hodočasnike je uistinu dobra i nemaš brige da ćeš zapeti negdje u šumi bez smještaja.

Ovisno o tome gdje se na ruti nalaziš, u prosjeku imaš smještaj na svakih 5 – 10 – 20 kilometara i ima ih dovoljno.

 

Smještaji koji su uvedeni u aplikacije nalaze se vrlo blizu Camino rute tako da ne moraš dodatno hodati kako bi se ujutro vratila na put.

Drugi hodočasnici su koristili i aplikaciju Bom Camino, a koristan im je bio i Gronze.com

Na fotografiji: Prva snimka zaslona aplikacije Camino Ninja biraš koju rutu želiš hodati, na drugoj snimci biraš gdje ćeš početi, a gdje završiti današnji put i pokazuje ti koliko kilometara i koju infrastrukturu imaš u svakom mjestu, a treća snimka zaslona pokazuje ti izbor smještaja u gradu/mjestu koji izabereš. 

Imaj na umu da sukladno promjenama na tržištu i cijene sada mogu biti par eura skuplje nego prije Covida.

Na dnu u “Map” možeš vidjeti gdje se nalaziš i koliko si udaljena od Camino rute (žuto označena crta). Ako se izgubiš, ovdje možeš pratiti kako da se vratiš.

 

15. Kakvi su smještaji – Albergue?

Kakve god izabereš 🙂

Možeš spavati u hotelima, hostelima, prenoćištima za hodočasnike, katoličkim prenoćištima – ti biraš.

 

U prosjeku će te smještaj u zajedničkim spavaonicama koštati 10 – 20 eura, a ako biraš hotele platit ćeš i puno više.

U donativo smještajima (većinom vjerskima) sami biraš koliko ćeš ostaviti za smještaj, a lijepa navika je to što tamo kuhaju i večeraju svi zajedno što ti daje priliku da (dublje) upoznaš druge ljude.

 

Ja sam samo jednom spavala u takvom smještaju, Casa Catolico u mjestu Branca.
Voditelj i jedna hodočasnica su se zaljubili pa ga sad vode zajedno, a pri dolasku su mi poklonili malo crveno heklano srce koje izrađuje žena iz susjedstva.
Nosila sam ga na ruksaku do kraja Camina i postalo mi je značajna uspomena.

 

Albergue za hodočasnike u zajedničkom smještaju na portugalskoj ruti imaju u sobama 4 + kreveta na kat, a na mom putovanju je najviše kreveta u jednom smještaju bilo oko 50-tak (u Finisterri).

Ako putuješ u dvoje, možete bukirati dvokrevetnu sobu što te košta otprilike isto (prosječno 30 – 50 eura za sobu za oboje), a imaš svoju privatnost i nitko (drugi) ti ne hrče u sobi.

Nakon Covida velik broj hodočasnika rezervira smještaj iz straha da bez njega ne ostane, tako da ako ćeš smještaj rezervirati samo dan ranije (posebno u Španjolskoj gdje se slijevaju hodočasnici iz svih ruta) računaj na to da će u većim mjestima najjeftiniji smještaji već biti popunjeni.

 

Na fotografijama: neki od smještaja u kojima sam na svom Caminu prespavala.

16. Hoćeš li se naspavati?

Preporučujem ti da obavezno uzmeš sa sobom čepiće za uši i sjenilo za oči.

Neki ljudi će hrkati, neki šuškati ranom zorom vrećama za spavanje ili plastičnim vrećicama, a neki će i hrkati.

Moje iskustvo bilo je da su svi hodočasnici uistinu bili obazirivi prema drugima.

U hodočasničkim smještajima vrata se zatvaraju u 21 ili 22 sata, svjetla se gase i ide se spavati.

Ako si u hostelu ili hotelu, dolaziš kad ti želiš, dobit ćeš šifru za ulazna vrata.

Ujutro smo se pakirali tiho pazeći da ne galamimo i ne probudimo druge.
(Uzmi u obzir da je hodočasnika na portugalskoj ruti u vrijeme kad sam ja hodala svoj Camino bilo jako malo.)

 

Kad si smještena u većim mjestima u zajedničkim sobama s više kreveta, vjerojatno ima puno više buke i svakakvih ljudi.
(Ako znaš da neumorno hrčeš, bilo bi u redu da uzmeš privatnu sobu i poštediš nesanice sve ostale hodočasnike.)

U nekim hostelima imaš i krevete na kat s zastorima pa ti se čini kao da imaš svoju malu sobu, a unutra je polica, svjetiljka, utikač.

Svaki hodočasnički smještaj u kojem sam ja bila imao je čiste WC-e i tuševe, većina daje i jednokratnu posteljinu i sve je vrlo čisto.

To možeš vidjeti i po recenzijama hodočasničkih smještaja koji na Bookingu i aplikaciji nerijetko imaju ocjene veće od 8 i 9/10.

Otkako je krenula korona i njima je u interesu da sve bude čisto, dezinficirano i uredno.

17. Ima li stjenica (bed bugs) u smještajima na Caminu?

Stjenice su male beštijice koje će ti naseliti ruksak, odjeću i krevet, a onda ti piti krv.

Čula sam za njih, ali na svom putu nisam ih srela niti sam čula od drugih hodočasnika da su imali taj problem.

 

Da bi ih se riješila trebaš oprati odjeću na visokoj temperaturi (imaš javne praonice kao i veš mašine u nekim od smještaja), a ima i nekih prašaka (otrova) koje možeš posipati. O tome će ti više reći na recepciji hostela ili možeš pročitati u Facebook grupi o Caminu.

 

Jako je važno da svoj ruksak nikad ne stavljaš na madrac, jer tvoj ruksak je njihov autobus i tako ih prenosiš.

Ako primijetiš negdje stjenice, nemoj o tome piskarati u grupama na Facebooku već hitno obavijesti voditelja smještaja kako bi čim prije riješio problem.

 

18. Vreća za spavanje ili samo navlaka za vreću?

Ja sam zimogrozna i nosila sam vreću za spavanje sa sobom.

Prvo sam kupila normalnu malu vreću od 1 kg, ali kod pakiranja ruksaka sam shvatila da mi zauzima previše mjesta u ruksaku pa sam u Decathlonu kupila najmanju koju su imali težine 650 grama.

Kad se pakiraš za Camino, svaki centimetar i gram u ruksaku je jako važan.

 

Neki su nosili samo navlake za vreću, no ja sam voljela imati svoju vreću za pokriti se.

U nekim je hostelima i smještajima bilo deka, no s obzirom na to da nisam znala kad su bile oprane, nisam ih koristila.

U nekim smještajima možeš iznajmiti čistu plahtu, deku i ručnik za 5 eura.

19. Trebaš li rezervirati smještaj unaprijed?

Da i ne.

Ja sam od kuće rezervirala samo smještaj u Lisabonu, a onda sam odlučila rezervirati smještaj iz dana u dan jer se nisam htjela unaprijed ograničavati gdje ću stati i spavati.

Promijenila sam mišljenje nakon što sam “poljubila vrata” svih 3 hostela u jednom mjestu gdje sam htjela prenoćiti i onda trebala hodati još nekih 10 kilometara po enormnoj vrućini do drugog grada i smještaja.
Od tad sam redovito rezervirala smještaj bar 1 dan unaprijed.

Nekad sam ih zvala telefonom, nekad sam rezervirala putem Bookinga.

Računaj na to da ćeš proći jeftinije ako ih direktno nazoveš nego kad bukiraš putem Booking aplikacije.

 

Još jedan dobar razlog da ipak bukiraš svoj smještaj, posebno ako ideš prenatrpanom francuskom rutom je taj što time mičeš pritisak da moraš brzo hodati i čim prije doći do tog mjesta da ne bi ostala bez smještaja.

Rezervacija mi je dala mir da mogu hodati tempom koji ja želim, zaustaviti se gdje želim i doći tamo ako želim i u 18 sati.

 

Još jedan dobar razlog za rezervaciju je taj što ćeš provjeriti unaprijed i znati je li tvoj hostel otvoren.
Zbog korone mnogi su ostali zatvoreni, no najčešće su u aplikaciji označeni crvenom bojom.

Ti biraš što ti više odgovara.

20. Ima li na Caminu dovoljno utičnica i interneta?

Da, u svakom smještaju u kojem sam bila, bilo je i više nego dovoljno utičnica.

Također, besplatan internet ima svaki kafić, ustanova, smještaj…tako da nemaš brige, bit ćeš dostupna svima i svemu online ako to poželiš biti.

 

21. Koliko je najpametnije dnevno hodati?

Tvoja dnevna kilometraža ovisit će o tome koliko dana imaš na raspolaganju za Camino, koliko kilometara u tom vremenu želiš prijeći i naravno – u kakvoj si formi.

 

Ja nisam žurila i nisam imala pritisak, a prosječno sam dnevno radila 24 kilometra.
Prvi dan napravila sam manje, a neke dane hodala sam duže, najduže je bilo oko 33 kilometara. 

 

Računaj na to da hodanje na Caminu nije kao hodanje doma gdje 20 kilometara hodaš 4 sata.

Prosječno će ti trebati 6 sati za 25 km, a nekad i više jer ćeš stati na kavu, WC, doručak, ručak, sjest ćeš i izuti cipele i čarape da proluftaš noge ili samo da uživaš u krajoliku.

 

Sa svojom Camino zajednicom šalili smo se “twenty is plenty” i uistinu je, dvadesetak kilometara na dan pokazalo se optimalnim za tijelo.

Sjećam se kad sam kretala iz Porta, to je mjesto u kojem mnogi hodočasnici počinju svoj Camino.

Ležala sam na klupici uz stazu i pisala dnevnik, a pokraj mene su prolazili novopečeni hodočasnici pričajući kako će danas odvaliti 35 kilometara.
“Haha, Newbie” – pomislila sam.

Nemoj si to raditi prvih dana, osim ako nisi sportaš i ako ti tijelo nije naviklo na takve napore.
Tu prži sunce, lije kiša, nosiš 10 kila na leđima…

Dobit ćeš žuljeve, trpjet ćeš bolove i prije ili poslije trebat ćeš usporiti ili uzeti odmor dok tijelo ne zacijeli.

Dozvoli si da napreduješ, dozvoli tijelu da ojača i ne forsiraj se.

 

Na fotografiji: pauza u šumi uz keksiće i biskvite iz dućana, a na drugoj fotografiji je vrlo tipična kombinacija dućana i kafića. Na istom mjestu kupiš špeceraj, popiješ čaj ili čašu porta.

22. Kad ujutro krenuti?

Mene je za mog Camina poslužilo vrijeme, bilo je prosječno 25 stupnjeva što znači da je kroz dan bilo ugodno hodati i krenula sam dosta kasno, u 7 ili 8 ujutro.

Kad sam stigla na sjeverniji dio rute tu je već bilo mnogo toplije pa se sjećam da sam par puta trebala krenuti u 6 ujutro (i već je bilo jako vruće).

 

Kad je jako vruće, neki će hodočasnici krenuti već i u 4 ujutro, što ćeš primijetiti jer će te ujutro probuditi alarmima, komešanjem i šuškanjem vrećicama.

Ako planiraš krenuti ujutro rano, a u dijeljenom si smještaju, spakiraj glavninu ruksaka uvečer, a ujutro kad se probudiš pokupi svoje stvari i dovrši pakiranje na hodniku.

 

23. Kako se pozdravljamo na Caminu?

Hodočasnici se u Portugalu pozdravljaju sa Bom Caminho, a u Španjolskoj sa Buen Camino.

Iznenadili su me biciklisti koji su najveselija i najsrdačnija skupina ljudi koje sam srela na putu – uvijek će ti mahati, bodriti te i vikati pozdrave.

Ljudi (lokalci) su u Portugalu izuzetno dragi i dobrodušni ljudi.

 

Na fotografiji: pauza pod maslinom uz domaći sir koji sam kupila od proizvođača u selu po putu.

24. Trebaš li trenirati za Camino?

Iskreno, mislim da se nikako ne možeš pripremiti za ono što te na Caminu čeka 🙂

Fizički napor bit će ti “mala beba” naprama svim procesima koji će početi navirati iz tvoje dubine.

 

Ja svakodnevno šećem i povremeno se bavim treninzima, nisam neki planinar ni hodač na duge pruge.
Moj trening je bio to što sam desetak puta prije Camina hodala 10 kilometara i to je bilo to.

 

Računaj da će ti prvih dana biti teže i napornije, a da će ti nakon toga tijelo postati superstroj kakvo je i došlo na ovu Zemlju biti.

Vjeruj svom tijelu.

 

Pametno je naravno brinuti za sebe – kako bi si olakšala i spriječila ozljede, preventivno sam koristila kineziološku traku na zglobovima, križima i vratnoj kralježnici (vidjela sam da su ih neki imali i na koljenima), svakodnevno sam pila Magnezij citrat i prah Biobran za imunitet.
Za sprečavanje bolova mazala sam se tinkturom gaveza.

Prije polaska ujutro bilo je obavezno i mazanje kremom za sunčanje s faktorom 50, jer sam ipak cijeli dan bila na suncu.

 

Camino u svom tempu prolaze ljudi svih dobi i zdravstvenih problema – stari, mladi, bolesni i zdravi, ljudi s invaliditetom.

Idi u svom tempu i sve će biti OK.

 

25. Kako isplanirati u kojim mjestima na ruti stati?

Postoje mape gdje možeš vidjeti moguće planove za određeno vrijeme, poput ove preuzete s https://thecaminoprovides.com

Na svojoj Camino Ninja aplikaciji možeš ukucati mjesto polaska i željenu destinaciju pa ćeš vidjeti koja su između mjesta gdje možeš stati, nešto pojesti, popiti ili pak stati i prespavati ako više ne možeš hodati ili ako odlučiš da ti je dosta.

 

Ja nisam imala unaprijed određenu rutu odnosno mjesta u kojima ću stati već sam odlučila prema tome koliko je neka destinacija udaljena od moje trenutne lokacije.

Ono što moraš definirati je samo hoćeš li ići rutom po unutrašnjosti ili djelomično po obali (svakako preporučujem), hoćeš li u Caminhi prijeći taksi brodom do Španjolske isl. i prema tome pratiti svoju rutu na aplikaciji.


26. Za pripremu i Camino – je li pametnije izabrati vodič ili aplikaciju?

Ja sam izabrala aplikaciju jer knjiga predstavlja dodatan teret.

 

27. Kakav put te očekuje na portugalskoj ruti?

Što se tiče krajolika, očekuju te predivna mala mjestašca sa šarmantnim kućicama (nerijetko kao fasadu imaju keramičke pločice), šume eukaliptusa, staze kroz prekrasne šume, šetnja uz ocean (pa čak i jedna staza kroz pijesak koji je vjetar nanosio na drveni put), prekrasne staze i pješčane plaže, gradovi i nešto industrijskog krajolika.

 

Što se tiče podloge za hodanje očekuje te asfalt, poljski put, pločnik, kamenje, šljunak, kozje staze, blato…a ponekad kombinacija svega samo u jednom danu.

Ja sam obožavala raznolikost svoje portugalske rute.

 

28. Jesam li poželjela odustati?

Ne.
Ja sve radim po fazama – i u privatnom i u poslovnom životu.

U biznisu sam postigla velike stvari tako da se nisam fokusirala na cilj koji je “tamo negdje daleko” već na male korake koje sam svaki dan činila, a koji me vode velikom cilju.

Ista stvar je i na Caminu.

 

Prijateljica mi je poslala poruku u smislu “Bravo, to je jako puno kilometara, ja to nikad ne bih mogla”.
Naravno da bi.

Svaki dan se fokusiraš samo na taj jedan dan i samo na tih cca 25 kilometara, a ne na 700 km i to je to 🙂

29. Trebaš li biti mentalno jaka da odeš na Camino?

Kakva god da jesi i u kakvoj god životnoj situaciji da si, Camino će ti uvijek dati iskustvo kakvo ti je potrebno.

Ako osjećaš da ćeš na svom Putu trebati potporu, svakako najavi prijateljici, terapeutu, coach-u ili healeru s kojim radiš da ćeš ga/ju možda trebati za vrijeme svog Camina.

Danas online možeš odraditi kakav god poziv/tretman želiš.

 

Pravi izazov je nošenje sa svime što se dešava u tebi iz dana u dan, a ti nemaš modernih distrakcija koje ti inače u svakodnevnom životu onemogućuju da čuješ sebe.
Tu si sama sa sobom, cca 8 sati hodanja na dan, hoćeš – nećeš.

Svaki dan ostavljaš staru verziju sebe iza sebe, ti i svi ti ljudi koje srećeš na putu koje primaš i otpuštaš iz svog života.

Nekad stvarno nije lako, ali to je definitivno putovanje života.

 

30. Kakvo je stanje sigurnosti na Caminu?

Ja na svom Caminu nisam doživjela apsolutno nikakvih neugodnosti niti sam u bilo kojem trenutku osjećala strah, a glavninu vremena hodala sam sama.

Doduše, čitala sam u Facebook grupi da je nekoliko žena imalo neugodnih iskustava s perverznjacima pokraj puta koji su masturbirali/pokazivali im genitalije, to je iskustvo imala i jedna od hodočasnica koju sam upoznala.

U tom trenutku nemoj zaboraviti da imaš štapove u rukama, a brojeve policije isto tako memoriraj u mobitel.

Kao i u Hrvatskoj, broj koji zoveš i u Portugalu i u Španjolskoj je 112.

U Španjolskoj možeš nazvati Guardia Civil na 062.

Važno je znati da kod popunjavanja policijskog izvještaja, da bi oni mogli reagirati moraš imati fotografiju kao dokaz. Znam, suludo.

 

Druga stvar koje se možeš bojati su krda krava/bikova na cesti, ali njih na portugalskoj ruti nije bilo po cestama.

 

Treća stvar koje se možeš bojati su divlji psi, ali ni njih na portugalskoj ruti nije bilo po cestama, bar ih ni ja ni itko od mojih kolega nije sreo.
U Portugalu su psi (nažalost) najčešće na lancima.

Zapravo, srela sam ih dva puta, par pasa je ležalo na cesti i grijali su se, no nisu bili opasni.

Vidjela sam i jednog velikog nestašnog psa koji se šetao po krovu kuće 🙂

 

Čitala sam da su neki hodočasnici nosili sa sobom suzavac sprej, no imaj na umu da sprej trebaš (kao i švicarski nožić) spremiti u donju prtljagu, jer će ti je na pregledu iz ručne prtljage carina oduzeti.

 

Ponavljam, ja sam se na svom Caminu osjećala apsolutno sigurno, zaštićeno i slobodno.

Nisam imala apsolutno nikakvih neugodnosti nigdje.

Dodatnu sigurnost davali su mi štapovi u rukama i činjenica da sam prije nekoliko godina pohađala tečaj samoobrane.

Ali to sam ja.

Ti se pripremi i planiraj kako je tebi ugodno.

 

31. Trebaš li imati hodočasničku putovnicu/Credential?

Da, ako želiš spavati u hodočasničkim smještajima.

Na check-inu će je tražiti s tvojom putovnicom i u nju lupiti svoj štambilj i zapisati datum.
To je dokaz da hodaš Camino.

Ja sam svoju kupila večer prije kretanja u crkvi Basílica de Nossa Senhora dos Mártires koja radi od 10 do 19 sati.

Glavna se katedrala Catedral de Lisboa otvara tek u 9.30 sati, a ja sam htjela krenuti čim ranije.

Kako bi je kupila, trebaš pitati nekog od zaposlenika crkve (ako traje misa trebat ćeš malo pričekati) i nakon što ti je ispune i zapišu kako ideš (pješke, s biciklom, magarcem, brodom ili u invalidskim kolicima) za 3 eura tvoja Compostela je spremna i u tvojim rukama.

 

U njoj piše da trebaš imati najmanje 2 štambilja po danu.

Ako ideš na dužu rutu vjerojatno ti jedna hodočasnička putovnica neće biti dovoljna za sve štambilje pa možeš kupiti dvije.

Ja sam uzimala samo jedan štambilj po danu i taman mi je sve stalo.

 

Ispunjenu hodočasničku putovnicu trebat ćeš pokazati u Santiagu kad ćeš tražiti svoju Compostelu, potvrdu da si prošla Camino.

Iako piše da trebaš imati 2 štambilja dnevno da bi dobila Compostelu, moje iskustvo je da nitko ne gleda i nitko ne broji imaš li dva štambilja po danu.

 

Da bi dobila Compostelu trebaš hodati barem 100 kilometara ili biciklirati barem 200 kilometara.

Trenutno su aktualne dvije hodočasničke putovnice u Portugalu – jedna je crno zlatna i ta je regularna, a bijela se koristi sad 2021-2022 jer se obilježava godina Sv. Jakova.

Svaka država ima i svoje hodočasničke putovnice.

Postoji i hrvatska hodočasnička putovnica koju možeš kupiti ili naručiti ovdje.

32. Štambilji u hodočasničkoj putovnici/Credencial del Peregrino – gdje ih možeš dobiti?

Možeš ih zatražiti u svakom smještaju, kafiću, pošti, željezničkoj stanici i svim javnim mjestima.

Neki smještaji počeli su se brendirati vrlo lijepim voštanim štambiljima i time privlačiti hodočasnike na smještaj.

Meni je iskreno bilo svejedno kakav će mi biti štambilj, a u svojoj putovnici imam svakakvih: od običnih jednobojnih štambilja, u boji, naljepnica, kao i jedan divan voštani uz koji mi je voditelj zalijepio i mali ključ.

 

Ima priča vezana uz taj ključ 🙂
Pri check-inu voditelj mi je pokazao poveći svežanj ključeva i rekao da izaberem koji želim.
Izabrala sam najmanji jer sam znala da je svaki gram koji nosim sa sobom u ruksaku ionako previše.

Na kraju ga je zalijepio u putovnicu i bio je taman veličine da stane u nju i da je ne uništi.

Kolega i kolegica su imali “velike oči”.

Izabrali su najveće ključeve koji su im kasnije virili iz putovnica i predstavljale nepotrebni teret.

Još uvijek se tome smijem 🙂

Camino de Santiago 2022 Marina Kolar & Konekta Izvor: https://www.konekta.hr/wp-admin/post.php?post=12439&action=edit © 2021 Konekta, Marina Kolar

33. Gdje dobiti potvrdu, Compostelu?

Kad stigneš ispred katedrale u Santiago de Compostela, vjerojatno ćeš se htjeti fotografirati i malo odahnuti.

Nakon toga ćeš se spustiti stepenicama i skrenuti desno (sveukupno 3 minute) do ureda gdje se izdaju Compostele.

Kad ćeš čekati u redu skenirat ćeš QR kod i ispuniti zahtjev.

Jedno od pitanja na koje ćeš morati odgovoriti je jesi li hodala Camino iz religijskih/spiritualnih razloga ili nekih drugih razloga – postoje 2 različite Compostele. Sve ostalo je isto.

U uredu ćeš svoju ispunjenu hodočasničku putovnicu/Credencial del Peregrino dati osobi na šalteru koja će ti izdati potvrdu o prehodanom Caminu.

 

Možeš dobiti dvije potvrde – jednu na engleskom i jednu na latinskom.

Ja sam dobila samo jednu, ali sam vidjela kod drugih hodočasnika da su dobili dvije, pa mi nije bilo jasno zašto.
Ta druga potvrda košta 3 eura i nekad te pitaju želiš li je (pa naravno da želim!), a nekad te ni ne pitaju nego ti njima moraš napomenuti (a kako da znaš kad to radiš prvi put u životu).

Uglavnom, sad znaš što ih moraš tražiti.

Između tih šaltera nalazi se mali kiosk gdje plaćaš tu drugu potvrdu, a tu možeš kupiti i kartonski tuljac u koji ćeš smjestiti potvrde da ih neoštećene doneseš kući.

Navodno se može dobiti i potvrda sa Finisterre Camino koji sam također hodala, ali ja je nisam tražila.

34. Što ako ne možeš nositi svoj ruksak?

Na svakoj ruti imaš taksi službe koje ti mogu prevesti stvari od točke A do točke B.

Nemam njihove podatke jer ih nisam koristila, no za tu uslugu ćeš u prosjeku platiti 10 eura.

 

Mnoge polemike se vode na Facebook grupama jesi li “pravi” hodočasnik ako ne nosiš svoj ruksak.

Gle, briga te što drugi govore, tvoj Camino je tvoj Camino i ako imaš žuljeve, slaba koljena ili pak samo ne želiš tegliti 10 kila na leđima, to je tvoje pravo.

 

Nitko od hodočasnika koje sam upoznala nije koristio tu službu pa ti ne mogu reći više o toj mogućnosti no negativna strana je da ako ruksak pošalješ u planirani smještaj – onda se po putu ne možeš predomisliti i moraš otići tamo gdje su ti stvari.

Ja sam nosila sa sobom i jedan jako mali ruksak koji sam koristila kad bi navečer išla u grad kako bi u njega stavila bocu s vodom i jaknicu.

 

35. Što ako više ne možeš hodati?

Dio Camina možeš proći i biciklom koji možeš iznajmiti.

 

U Portugalu u većim mjestima možeš koristiti Uber, dok u Španjolskoj on ne posluje.

Dostupna je i Taxi služba, a u nekim mjestima imaš i autobus, metro, vlak.

Za praćenje mogućnosti prijevoza u Španjolskoj možeš koristiti www.rome2rio.com

Za korištenje željeznice/metroa u Portugalu instaliraj aplikaciju www.cp.pt na svom mobitelu.

 

Bez brige, nitko ti neće oduzeti “Camino bodove” ako iz bilo kojeg razloga dio rute pređeš vlakom.

Što se tiče kupnje kartica za vlak i metro u Portugalu, nas 6 hodočasnika/ca iz 4 države nismo uspjeli odgonetnuti kako kvragu kupiti kartu na aparatu, a bila je nedjelja i nitko nije radio.

Na kraju nam se smilovao neki student u prolazu i pokazao da trebamo izabrati engleski jezik na zaslonu, izabrati 1 vožnju (imate 1 vožnju ili 1 sat s presjedanjem) te karticom ili kešom platiti 1,20 eura.

Ako presjedaš, na svakoj stanici trebaš na aparatu očitati karticu.

 

Na fotografiji: ako ćeš ići od Santiaga prema Finisterri, možeš alternativnom rutom od Negreire do Olveiroa. Camino strelice su uvijek žute, no tu su strelice iznimno označene zelenom bojom. Taj alternativni put vodi kroz lijepi krajolik, a odsjela sam u mjestu A Picota, Mazaricos.

Osobno mi je dojam cijelog tog grada bio pomalo jeziv (pust, vrlo čudni dućani i plastične krave na gradskom trgu. Samo kažem.)

Ako vidiš ovakve velike kamene građevine – to su tradicionalni spremnici za žito.

 

36. Kako se orijentirati? Možeš li se izgubiti?

Možeš i ne možeš.

Svaka Camino ruta dobro je označena žutim strelicama koje trebaš pratiti.
Ako pratiš rutu na aplikaciji, primjerice Camino Ninja, vidjet ćeš da te pješačka ruta uvijek vodi dalje od prometnica, po sporednim cestama ili puteljcima kako bi bila što sigurnija.

 

Na aplikaciji također možeš vidjeti koje smještaje imaš u kojem mjestu/gradu te koliko su udaljeni od Camino rute.

Najbolje je odmah pri dolasku pogledati ili pitati na recepciji u kojem mjeru je Camino ruta tako da ujutro odmah znaš u kojem smjeru krenuti.

 

Ja sam Google maps koristila samo prvih dana kad sam krenula iz Lisabona, kao i po ulasku/izlasku iz većih gradova jer je na tim mjestima slabije označeno strelicama.

U Španjolskoj pri kraju puta znakove ćeš vidjeti čak i u izlozima lokalnih dućana i radnji.

Nekad će biti i metalnih ploča po podu koje ti pokazuju put.

Ali uvijek, uvijek pratiš samo žutu strelicu.

 

Većinu života nisam bila baš nešto spretna u orijentaciji, no putovanja su to promijenila.

Na Caminu sam išla staviti svoj autopilot na spavanje i uključiti mozak, početi uočavati znakove, slušati svoju intuiciju, promatrati kud putujem.

Nakon nekog vremena počela sam sve više uočavati znakove na putu i vjerovati svom Putu, bez ikakvog korištenja mobilne aplikacije i mapa.

 

Što dalje hodaš portugalsku rutu, sve je bolje označeno žutim strelicama uz cestu/put po stupovima za struju ili pak stupićima s Camino znakom (žuta školjka na plavoj podlozi).

Ako si na sredini ili pri kraju portugalske rute gdje je sve sjajno označeno i cca 10-15 minuta ne vidiš znak, ideš u krivom smjeru.

Ako vidiš plave strelice, to je znak za Fatimu, portugalsko nacionalno svetište.
Na početku rute i plave i žute strelice idu u istom smjeru.

Negdje na polovici rute se posve odvajaju (kontra smjer) pa ako hodaš i vidiš da plave strelice pokazuju smjer kojim ideš, znaj da si na krivom putu jer strelice za Fatimu glavninu portugalske rute idu u kontra smjeru od Camina.

 

Ako si na raskrižju i vidiš na jednoj banderi žutu strelicu, a na drugoj žuti znak X, tamo gdje je znak X nije Camino ruta, prati strelicu.

Kad pređeš u pokrajinu Galicija (Španjolska) vidjet ćeš da oni imaju standardizirane betonske stupiće na kojem vidiš smjer i koliko ti je kilometara ostalo do kraja Camina.

Oznaka 0,00 km ne nalazi se u Santiagu gdje većina završava svoj Camino, već u Finisterri.

 

Na fotografiji: raznolikost oznaka za Camino de Santiago.

“Izgubila” sam se samo par puta, ali nikad na duže od 5 minuta.

Prvi put sam se izgubila već drugi dan Camina, odnosno – otišla sam na krivi put.

Vidjela sam strelicu i šljunčani put, ne znajući da je metar od tog puta još jedan put (koji je bio pravi).
Preskakala sam neku žičanu ogradu, probijala se kroz bambuse i upala u kanal da bi shvatila da to nije put.
To je bilo na samom početku kad nisam znala što očekivati, kako se orijentirati, kako čitati znakove.

 

Bila mi je to dobra lekcija da ti se nekad kroz život čini da si na putu koji je tvoj.
Mučiš se, probijaš se, jako ti je teško…dok ne shvatiš da to nije niti put niti tvoj put.

 

Također, imaj u vidu da nekad hodočasnici koje pratiš misleći da idu u pravom smjeru – možda idu u krivom smjeru 🙂

Zadnji dan hodanja prema Santiagu hodala sam iza dvije djevojke i pustila mozak na pašu.
Prolazile smo pokraj azila za pse kad sam čula zvižduk zbog kojeg sam se okrenula.
Zaposlenik nam je mahnuo pokazujući da smo krenule u suprotnom smjeru.
One prve, a ja kao muha bez glave za njima.

Sreća da se uvijek kad mi je zatrebalo nekim čudom našao neki “Camino anđeo” koji me uputio na pravi smjer.

 

Na Caminu ćeš i ti upoznati svoje ljude anđele i ti ćeš biti anđeo drugima.

Dat ćeš im zagrljaj, podijeliti s njima vrijeme, saslušati ih, podijeliti obrok s njima i ostat ćete si trajna uspomena.

Sušajući sebe prepoznat ćeš s kojim ljudima se trebaš dublje povezati i pokloniti im svoju pažnju i vrijeme.

37. Što ako ti na Caminu treba liječnik?

Moja preporuka je uzeti europsku zdravstvenu iskaznicu.
Besplatna je, a možeš je zatražiti i online ovdje.

 

Liječničku pomoć možeš dobiti u većini mjesta i u svim gradovima.

Ljekarne su na svakom koraku, no nemoj očekivati isti asortiman kao u HR jer je i u Španjolskoj i u Portugalu prilično osnovan.

U njihovim ljekarnama (i u Španjolskoj i u Portugalu) možeš kupiti kreme za sunčanje, kozmetiku, osnovne lijekove, flastere za žuljeve isl, dok za eterična ulja i ostale biljne pripravke imaju posebne biljne drogerije u većim gradovima..

 

38. Što ako po putu ostaneš bez vode?

Na drugom dijelu portugalske rute i zadnjih 100 kilometara španjolskog dijela prema Santiagu u mjestima ima dosta javnih slavina, no svakako se dobro opskrbi vodom i dobro planiraj.

Ja sam uvijek nosila 1,5 litara vode sa sobom i točila svježu u kafićima po putu, a možeš je naravno kupiti i u dućanu.

Ako hodaš po velikim temperaturama, ne idi na put bez 2 litara vode.

Za vrijeme mog Camina bila sam blagoslovljena hladnijim vremenom i većinu dana nije mi trebalo baš puno vode.

Manji dio puta bilo je iznimno vruće i tad niti ne shvatiš što se dešava, a već si dehidrirana.

 

Sjećam se jedne situacije kad sam u Caminha prešla brodom na španjolski dio rute.

Hodala sam pokraj obale kad sam čula zvižduk.
Kolega je sjedio u vrtu za meditaciju koji su uredili za hodočasnike i mahao mi da priđem.

Bila je tu klupica i paviljon, ljekovito bilje i prekrasan pogled na ocean.
On je imao mijeh za vodu, ali je loše napravio planiranje količina vode te je ostao bez nje.

 

Bio je jako zabrinut jer mu je nestalo vode i jer nismo znali koliko je kilometara do civilizacije ili prve javne slavine, kafića isl.

Predložila sam da podijelimo moju vodu dok ne dođemo do kafića/javne pipe, no on je i dalje bio jako zabrinut.

 

Nakon nekoliko minuta ustala sam i okrenula se bočno.

Na metar od nas bila je nezamjetno postavljena slavina s vodom – usred ničeg.

Oboje smo bili i više nego iznenađeni, ali beskrajno radosni.

Za oboje je ovo bila velika lekcija da na svom “putu” prvenstveno treba vjerovati da će se sve posložiti za tvoje dobro. Camino provides 🙂

 

39. Kakvo je vrijeme?

Vrijeme u Portugalu je – toplo, ali ćudljivo.

Moram napomenuti da sam cijeli put imala izvanredno vrijeme, što je stvarno rijetkost.

Bilo je toplo, ali oblačno i zbog toga je bilo vrlo ugodno za hodanje.

 

U nekim predjelima Portugala u to vrijeme u godini uvijek je bilo 40 stupnjeva, a sad je bilo 26 stupnjeva, čemu su se čudili i lokalci.

Na žalost, klimatske promjene odradile su svoje u cijelom svijetu, pa i tamo.

 

Pokušavajući shvatiti vrijeme u Portugalu shvatit ćeš da ga zapravo ne možeš shvatiti i da je to u redu.

 

U Hrvatskoj je vrlo jasno kad će kišiti – naoblači se i pada kiša.
U Portugalu to može biti slučaj – ali i ne mora 🙂

Čas bi bilo toplih 26 stupnjeva, pa bi za 5 minuta počeo pljusak.

Kad sam napokon navukla kabanicu kiša je prestala, ali onda je počeo puhati vjetar. 100 metara kasnije zapržilo je sunce i tako u krug.

Meni je to bila dobra lekcija da jednostavno otpustim očekivanja.

 

Vjetar uvečer je bio čest pa mi je dobro došla vrlo tanka vjetrovka koja mi je kad je skupim doslovno stala u šaku.

Noći su dosta hladnije pa će ti dobro doći vreća za spavanje da se pokriješ.

 

Vrijeme u Galiciji (Španjolska), dijelu puta od Santiaga prema Finisterri osjetno je hladnije.

Sjećam se da sam u lokalnom kafiću jedno jutro ispijala čaj, a na TV-u je bila vremenska prognoza.
Voditelj je u panici pričao o ekstremnim vrućinama i požarima u Španjolskoj, a ja sam na putu prema Finisterri po prvi put obukla punu opremu za hladnije dane – duge hlače, dugu majicu, jaknu, buf i traku za uši.

Toliko o tome 🙂

 

40. Pranje i sušenje odjeće na Caminu

Kad dođeš u svoj smještaj prvo što ćeš napraviti je otuširati se, presvući se u čistu odjeću i oprati odjeću kako bi imala čistu odjeću sutradan.

Svaki hodočasnički smještaj ima u dvorištu betonsku ručnu “veš mašinu”.

To znači da ćeš uzeti sapun (ja sam nosila svoj komadić sapuna), otvoriti vodu i ručno oprati svoju odjeću 🙂

 

Obavezno uzmi metar i pol tankog užeta kojeg možeš objesiti gdje god želiš i osušiti odjeću.

Dobro će ti doći i da objesiš mokri veš kod svog kreveta na kat ili da ga objesiš na prozor kad si u hotelu ili hostelu koji nema prostor za sušenje odjeće.

Pretpostavljam da ćeš nositi odjeću od brzosušećih materijala pa će se vani na vjetru vrlo brzo osušiti (jedina prednost dosadnog vjetra).

Nemoj ostavljati odjeću preko noći vani jer je vrlo vjerojatno da će je namočiti pljusak.

U nekim smještajima imaš mogućnost strojnog pranja i sušenja odjeće.

Ja sam svaki dan na ruke prala gaće, čarape i majicu, a svaki tjedan bi sve skupa oprala i osušila u nekoj praonici ili smještaju za cca 6-8 eura.

Ako imaš Camino frendove u smještaju u kojem se nalaziš, možete zajedno oprati veš pa dijelite trošak na pola.

 

41. Kamo ići na WC na Caminu?

Moram priznati da je i mene prije polaska mučilo ovo pitanje jer pijem puno vode i puno odlazim na WC.

Pa…velik dio portugalske rute je u prirodi što znači da ti je WC svugdje 🙂

Svakako pokupi papir za sobom (ja sam nosila par plastičnih doggy vrećica koje sam posudila od svoje Lune).

WC-a ima i u svakom kafiću, a njih ima u svakom mjestu. Sve je čisto i uredno, pa i u najzabitijim selima.

 

Što se tiče velike nužde, kupila sam na E-bayu i malu laganu lopaticu kojom možeš (u velikoj potrebi) iskopati rupu i u nju obaviti nuždu (i zatrpati je naravno).
To je jedina stvar koju od kamperske opreme nikad nisam koristila jer nije bilo potrebe.

 

42. Štapovi za hodanje – da ili ne?

Ako mene pitaš, veliko DA, ali moraš s njima znati pravilno hodati.

Nagledala sam se svakakvih hodača sa štapovima i nije ni čudno da neki ljudi ne vole štapove i što ih smatraju beskorisnima – kad se njima ne znaju pravilno služiti.

Na Camino ruti ćeš prolaziti razne puteve i podloge, nizbrdice i uzbrdice i štapovi su mi jako dobro došli za uspon, kao i za poštedu koljena kod nizbrdice.

Ja sam kupila sklopive štapove u Decathlonu, podesila vezice tako da su mi dobro prianjale rukama i kupila najbolje gumene “čepove” odnosno završetke za štapove.

Nikako nemoj kupovati plastične čepove.
Užasno su nekvalitetni i potrošit će se odmah, a nećeš uvijek imati gdje kupiti nove.

Završetci za štapove važni su kod transporta (da nekome ne iskopaš oko), ali i da ti na raznim podlogama spriječe klizanje štapova, amortiziraju udarce u podlogu kao i neželjene zvukove koje stvaraju udarci vrhova štapova u asfalt ili kamen.

Taj zvuk će piliti mozak i tebi i svima oko tebe.

 

Ja svoje štapove nikad nisam ostavljala u zajedničkoj kanti za štapove u hodniku.

Na mom Caminu nikome ništa nije nestalo ni bilo ukradeno, ali nikad ne znaš, posebno na rutama na kojima je puno više ljudi.

Kako bi spriječila krađu štapova po dolasku u smještaj ih sklopi i zaveži za ruksak (pretpostavljam da tvoj ruksak ima gumene vezice za štapove).

 

43. Koji ruksak izabrati?

Za odabir bilo koje sportske opreme najbolje je da se uputiš u trgovinu u kojoj rade educirani savjetnici.

Ja sam to našla u Decathlonu gdje sam saznala da postoje različite veličine ruksaka namijenjene ljudima različite visine, kako ga pravilno podesiti da minimalno opterećuje leđa isl.

Ono što sam znala je da ne želim kupiti ruksak koji može nositi više od 10-15 kilograma jer nisam planirala nositi više od 10 kg. Preporučuje se nositi 10% tvoje tjelesne mase, što bi kod mene bilo 6 kilograma.

U prosjeku sam nosila 8 do 10 kg (ovisno o tome koliko vode sam nosila) i odlično me služio ruksak od 30 litara.

Obavezno izaberi udoban ruksak za često nošenje (a ne povremeno) i nemoj zaboraviti na navlaku za kišu.

44. Kakvu obuću izabrati?

Ja sam kupila trekking cipele/cipele za planinarenje koje sam već nosila prije i s kojima sam više nego zadovoljna, Merell Crosslander.

Imaju deblji gumeni džon koji dobro prianja i amortizira udarce na svim podlogama, a prednji dio cipele je dovoljno širok da na prstima ne dobiješ žuljeve.

 

Još jedan od razloga zbog čega sam ih izabrala je taj što su (kao) vodonepropusne, ali nisu hermetički vodonepropusne kao one od Goretex materijala.

Takav materijal ne propušta vodu unutra u cipelu, ali ne pušta ni znoj van, što znači da će ti se noge fino “pajsati” u znoju stotinama kilometara, što stvara i veću mogućnost da dobiješ gljivice i žuljeve.

 

Nosila sam i japanke (u kojima sam se tuširala da ne pokupim gljivice), kao i trekking sandale Merell Kahuna 4.

 

S obzirom da su mi cipele za planinarenje bile jako udobne nisam imala ni veliku potrebu da svako malo skinem cipele i odmorim noge, pa ni sandale nisam puno nosila.

Hodočasnici su nosili raznu obuću – od visokih gojzerica (što ljeti nikako ne bih preporučila jer su jako teške), do sandala (posebno kad su već dobili žuljeve u gojzericama ili premalim patikama), tenisicama, cipelama…

 

Ono što ti mogu savjetovati je svakako da kupiš jedan broj veće cipele, koje god da kupiš, jer će ti veličina noge varirati bar za jedan broj kroz dan.

 

45. Kako spriječiti nastanak žuljeva?

Ljudi moji, takve žuljeve u životu vidjeli niste kao što ćete vidjeti na Caminu.
To su “badass” žuljevi veličine stisnute šake.

Sa žuljevima se nije za zafrkavati i učini sve što možeš da ih ne dobiješ jer ako se inficiraju bit ćeš u velikom problemu.

Jedan od hodočasnika morao se vratiti kući. Iako je prestao nositi gojzerice i kupio sandale, žuljevi su već bili toliko inficirani da nije mogao nastaviti Camino.

 

Neki hodočasnici obilno mažu stopala vazelinom ili masnim kremama da spriječe trenje.

Ja sam kupila dvoslojne čarape i nisam dobila ni jedan jedini žulj u tih 52 dana.

Lažem, dobila sam jedan minijaturni na vrhu drugog nožnog prsta i to dan nakon što sam se na sva zvona hvalila kolegama hodočasnicima (koji su bili puni žuljeva) da nisam dobila nijedan.
Karma is a bitch, no prošao je za 1 dan i nije bolio.

 

Široke cipele kod nožnih prstiju i dvoslojne čarape čine čudesa.

Dvoslojne čarape kupila sam u Intersportu u Sloveniji i u Decathlonu u Coimbri.

Računaj da ćeš u dobre čarape uložiti cca 150 kuna, a trebaju ti 3 para.

 

Još jedna odlična stvar koju sam koristila i protiv žuljeva i za amortizaciju udaraca bila je Hiker’s wool koju sam naručila iz Novog Zelanda. Za duži Camino treba ti maxi pakiranje.

Kolegama hodočasnicima koji su već imali žuljeve također je dobro došla kako bi smanjili pritisak i bol. Svaki sam dan prvih desetak dana Camina stavila malo na petu i oko prstiju.

Poslije mi se stopalo toliko naviklo da je više nisam ni trebala.

 

Ako dobiješ žulj, u svakoj ljekarni i većem trgovačkom centru možeš kupiti Compeed flastere za žuljeve.
Neki se u njih kunu, a neki ih kunu.

Ono što je važno je da kad zalijepiš taj flaster da ga nipošto ne skidaš sama jer ćeš otkinuti kožu i onda si tek u problemu.

Pusti ga da otpadne sam i sve će biti ok.

 

 

46. Što spakirati za Camino de Santiago – popis

U grupama i na YouTube ćeš naći razne savjete o tome što spakirati, a na tebi je da sukladno ruti koju si izabrala i vremenskim prilikama vezanim uz doba godine kada hodaš, da spakiraš svoju najbolju kombinaciju.

 

Ovo je sve što sam ja spakirala za Camino:

Ruksak od 30 litara i još jedan mali ruksak za popodneva (za vodu i jaknicu).

Mala vreća za spavanje.

Sklopivi štapovi za hodanje, dva para gumenih završetaka za štapove.

Maxi paket Hiker’s wool

Dvije flašice za vodu.

Malu gumenu lopticu za masiranje stopala.

Merell cipele za planinarenje i Merell sandale, japanke

Šilt – štiti oči od kiše i od sunca, a istovremeno ti glava ne kuha kao u šeširu. Šešir mi nije trebap jer sam imala UV kišobran (čitaj dalje).

Pončo koji pokriva i mene i ruksak.

Vodonepropusne nadhlače.

Ultralagani UV samostojeći kišobran za hiking. Njega sam naručila online, s dostavom je koštao oko 100 eura i bio mi je jedno od najkorisnijih pomagala na Caminu. Montiraš ga na jednu od naramenica ruksaka i on stoji sam, ne trebaš ga držati. Iznutra je crn, izvana srebrne boje i odbija sunčeve zrake. Kad je pržilo sunce bi mi je spas, kad je padala kiša bio mi je spas.

Deblja kišna jaknica i vrlo tanka jaknica (za vjetar, prohladna jutra isl).

Mali brzosušeći ručnik.

Dvije kratke majice i jedna duga s udjelom merino vune.

Dvije majice bez rukava koje su mi glumile i potkošulje.

Jednu civilnu košuljicu koju sam povremeno navečer obukla.

Jedne duge i jedne kratke brzosušeće hlače, tajice za navečer ili za spavanje.

Buff i traka za uši.

3 gaćice od brzosušećih materijala

2 bešavna sportska grudnjaka.

3 para čarapa.

Plastični pribor za jelo.

Švicarski nožić (obavezno u donju prtljagu jer će vam ga na carini zaplijeniti.)

Malu i laganu lopaticu za kopanje/ veliku nuždu u prirodi (to nijednom nisam koristila.)

Malu bilježnicu i kemijsku olovku za pisanje dojmova/dnevnika.

Pokrivalo za oči i čepići za uši.

1,5 metra tankog užeta za sušenje veša.

Nekoliko ziherica (meni su dobro došle za fiksiranje odjeće na sušenju kad je puhao vjetar, ali i kad sam pri kraju Camina smršavila pa sam koristila zihericu na stražnjem dijelu hlača kako bi ih suzila u struku.)

Malu torbicu za oko struka u kojoj sam čuvala dokumente, novac i kartice. (U smještajima gdje nemaš zaseban ormarić s ključem, stavi je noću k sebi u vreću za spavanje.)

Kremu za sunčanje.

Kineziološku traku (pomaže smanjiti pritisak na tkivo i može smanjiti nelagodu ili bol).

Toaletu koja ti je potrebna (sapun, šampon, maramice, mini paket prve pomoći, lijekovi, igla, tamponi, magnezij (obavezno neka sadrži i citrat, a ne samo oksid…)

 

Camino de Santiago 2022 Marina Kolar & Konekta Izvor: https://www.konekta.hr/wp-admin/post.php?post=12439&action=edit © 2021 Konekta, Marina Kolar

47. Što od stvari nisam uzela sa sobom i požalila?

Navlaku za tenisice koja se omota oko gležnjeva i cipela i koja sprečava ulazak kamenčića u cipelu (vidim da ih ima u Keindl sport).

 

Prava je gnjavaža stalno izuvati tenisice i vaditi kamenčiće.

 

Voljela bih da sam imala još jedne kratke hlače jer je bilo toplo i nosila sam ih svaki dan, što znači da sam ih jako često trebala prati i sušiti za sljedeći dan.

Moj ruksak to nije dopuštao no povremeno sam stvarno htjela da imam više odjeće i da se bar ponekad mogu normalno obući, posebno zadnji dio putovanja kad sam završila Camino i kad sam službeno bila na “godišnjem”.

 

Fotografija: Kombinacija sandale na čarape i sportske hlače ili tajice nije baš najšik, ali što ćeš, nisam imala drugog izbora.

48. Što ako spakiraš previše stvari ?

Sjećam se da mi se na početku činilo da moj ruksak od 8 kilograma ima 100 kilograma.

Trebala sam stajati svakih pola sata i skinuti ga. Nakon par dana s punim sam ruksakom skakala u vis kao da je perce.

 

Jedna od lekcija koju sam naučila na Caminu je da ti za život ne treba više stvari nego što stane u ruksak od 30 kilograma. (Naravno, ako imaš bankovnu karticu u džepu. )

Većinu dana trebalo mi je i puno manje.

Po putu sam izgubila dio odjeće i stvari (ne pitaj), nepotrebno sam ostavila u smještajima (možda će nekome zatrebati) bacila ili poklonila drugim hodočasnicima u potrebi.

 

Važnije od imati ili nemati stvari zapravo je imati hrabrosti odgovoriti si na neka od ovih pitanja:

– Kakav život želim živjeti?

– Teglim li nepotreban teret u svom “ruksaku”?

– Idem li stazom kojom idem jer ja to želim ili iz nekog drugog razloga?

…a onda i razumjeti da u svakom trenutku imamo mogućnost i pravo skinuti “ruksak” i prepakirati ga tako da nas više ne žulja…i napuniti ga stvarima koje trebamo i koje nas vesele.

 

Već prije Camina zadala sam si cilj da ću količinu materijalnih stvari koje imam kod kuće smanjiti za 60%.

Jednu od svojih periodičnih čistki (baci – doniraj – prodaj) napravila sam u svibnju i s novcem koji sam zaradila od prodaje kupila sam kartu za Camino 🙂

 

Kako bi spriječila samu sebe da poneseš previše stvari, kao prvo, nemoj kupiti preveliki ruksak jer ćeš ga natrpati onime što ti ne treba.

Sve što nemaš ili ti nestane možeš kupiti u većim gradovima po putu, pa čak i naručiti da ti online stigne u neki od smještaja.

U svakoj pošti možeš poslati i dio svog suvišnog tereta na poštu u Santiagu.

Kad dođeš tamo, pokupit ćeš svoj paket i to je to.
Kao što sam već pisala, možeš i ruksak poslati unaprijed posebnom taksi službom za prtljagu.

Upoznala sam hodočasnicu koja je nosila više od 20 kilograma tereta (ajme!).
Ona je sa sobom imala doslovno sve, od lakova za nokte, setova za manikuru i šivanje, brdo odjeće i što ti ja znam što sve ne.
Jako joj je bilo teško i noge su joj naticale, ali nije htjela otpustiti ništa od onog što je ponijela.

Svi u svom životu imamo svoja uvjerenja koja nam služe i ne služe i s kojima se borimo.
Kad je kasnije ispričala da je nekoć bila pretila, da je jako smršavila, ali da se u “glavi” još uvijek osjeća debelo, onda mi je bilo jasnije zbog čega tegli tako veliki teret i zbog čega ima problema s otpuštanjem…

 

49. Zašto pisati dnevnik na Caminu?

Na Caminu će ti se iz dana u dan dešavati toliko različitih situacija, uvida, ljudi, razgovora…da ćeš kad se vratiš biti sretna što si bar nešto od toga zapisala.

Ja sam beskrajno zahvalna što jesam, jer da nisam vjerojatno se ne bih sjetila ni polovice stvari koje sada pišem u ovaj vodič.

 

50. Što kad stigneš u Santiagu de Compostela?

Naravno, fotkat ćeš se pred katedralom i podignuti svoju potvrdu/Credential.

U Santiago sam ušla s dva prijatelja hodočasnika i lagala bih kad bi rekla da sam bila u nekoj posebnoj ekstazi, možda zato jer sam prije toga već doživjela uvide zbog kojih sam shvatila da se moj “Santiago” već nalazi u meni.

Puno emocija mi je s druge strane izazvao završetak puta u Finisterri, kod 0,00 km stupića i gdje sam sjedeći na kamenu i gledajući u ocean na “kraju svijeta” proživjela čitav vrtuljak emocija i pitanja.

 

U Santiago de Compostela možeš ići na jutarnju ili večernju misu u katedralu.

Ako se prijaviš u uredu gdje izdaju potvrde, svećenik će taj dan pročitati tvoje ime na misi.

Ja sam bila na misi vrlo kratko jer je bila takva gužva i vrućina da nisam mogla izdržati unutra.

U centru te čeka puno malih trgovina, restorana, uličnih zabavljača i umjetnika.

Preko puta katedrale svaku večer u 22 sati nastupala je skupina tradicionalne španjolske glazbe i to je bilo uistinu lijep doživljaj.

Možeš odmoriti ili pisati dnevnik u gradskom parku.

A možeš i piti, jesti i razmjenjivati iskustva s ostalim hodočasnicima.

Možeš planirati svoj povratak kući 🙂

 

51. Što raditi u Portu?

Porto je jedan od najdražih gradova na mojoj ruti, te sam se u tih 52 dana u Porto vratila čak tri puta.

Posjetila sam Fado predstavu, kušala bijeli i crveni porto (vino) u najvećoj vinariji, turističkim vlakićem prošla cijeli grad, plovila rijekom Douro, slušala odlične glazbenike i jela najbolji vegetarijanski tost ikad u Bar to be Wild, pojela turbo jeftin i fini ručak u samom centru, divila se željezničkoj stanici Sao Bento u samom centru koja je iznutra ogroman mural od keramičkih pločica, plesala kao luda na flash mob koncert predobrog limenog sastava Nymphonik Orchestra iz Pariza, imala reunion s nekim kolegama hodočasnicima, posjetila predivan botanički vrt Jardim Botânico do Porto i Crystal Palace Gardens, gledala najljepši zalazak sunca u Jardine de Mar i stvorila uistinu prekrasne uspomene.

52. Što još vrijedi posjetiti?

Unatoč svakodnevnom hodanju, na Camino nisam došla samo mehanički hodati već putovati, doživjeti, okusiti, razumijeti…

Zbog toga sam, gdje sam god mogla, otišla u popodnevnim satima u razgledavanja ili posjete znamenitostima.

Neke dane, posebno na početku, možda ćeš biti preumorna za takve doživljaje.

I to je u redu, ti slijedi svoj tempo.

 

U Portugalu:
Lisabon – posjeti Oceanário de Lisboa. Ulaznica je bila 22 eura za odrasle, kupila sam je online kako bi izbjegla dugo čekanje na blagajni.

Oceanarij prikazuje sve svjetske oceane, a u 2 razine sadrži oko 500 vrsta s oko 8.000 jedinki koje koriste čak sedam milijuna litara slane vode.

U njihovom kafiću možeš popiti odličnu kavu za 80 centi, pojesti fino predjelo za 4 eura, a u suvenirnici kupiti preslatki merchendise i time podržati rad ocenariuma.

 

U mjestu Vila Franca de Xira možeš posjetiti Evoa centar. 

70 hektara rezervata u privatnom vlasništvu koji služi kao utočište za ptice, mjesto gdje se ptice gnijezde, za uzgoj riže i povrća… Jedna uistinu fascinantna priča.

 

Serras de Aire e Candeeiros Nacionalni Park

Tomar – prekrasan mali templarski gradić kojeg cijelog vrijedi razgledati.

Coimbra – divan mali gradić, ja sam posjetila i Botanički vrt, Botanical Garden of the University of Coimbra.

U Španjolskoj:
Finisterra i Slap Ezaro. Tu sam se suočila s još jednim strahom i bacila se u ledenu vodu.

Sigurno ima još brdo toga, ali se u ovom trenutku ne mogu sjetiti.

 

53. Kako se vratiti kući?

U Santiagu je aerodrom (Rosalía de Castro Airport) i od tamo primjerice možeš do Barcelone, a iz Barcelone u Zagreb.

Iz Finisterre ćeš trebati uzeti autobus do Santiaga, pa iz Santiaga vlakom ili avionom.

 

Ja sam nakon Camina još neko vrijeme putovala pa sam se vratila vlakom u Porto (Aerodrom OPO) i odatle avionom putovala za Zagreb.

Najjeftinije ćeš do aerodroma u Portu doći metroom, zatim taksijem, Uberom…

Ako putuješ noćnim letom, do aerodroma možeš doći 3M autobusnom noćnom linijom koja vozi od 00.30 do 5.30. Cijena karte je 2 eura.

 

54. Je li uistinu cilj Santiago de Compostela?

Negdje na polovici svog puta, kad sam već preživjela razna otpuštanja i uvide, shvatila sam da je Camino zapravo “koncentrat” života.

Shvatila sam da mi je zapravo svejedno hoću li ili neću stići do Santiaga i da je to samo simbolički, a ne pravi cilj te da ja već jesam u “svom Santiagu”.

Santiago ili naš cilj nije “tamo negdje”, on je uvijek u nama jer Camino je zapravo putovanje prema samome sebi.

Najviše pitanja koje sam dobila od svojih pratitelja na društvenim mrežama bilo je vezano uz iskustva koja sam prošla i koje sam doživjela.

O tome kao što vidiš najmanje pišem.
To su toliko duboka i intimna iskustva da ih zapravo nema smisla dijeliti.

Možda jednog dana…a za sad ću dozvoliti samo sebi da ih se duboko prisjećam i da mi na lice dozivaju osmijeh ili duboko suosjećanje sa samom sobom.

Ono što mogu reći je da je mi je do sad Camino dao toliko toga što sam trebala, a nisam ni znala da trebam.

Dozvolu i hrabrost da budem ja, upravo ovakva kakva jesam.

Nesigurnost u tolikoj količini i na toliko načina da mi je zapravo postala prijateljica koja me naučila da što god da se desi, život će se UVIJEK pobrinuti za tebe.

Mogućnost da uistinu naučim gledati srcem, a ne očima.

Ljubav. Ljubav u tolikim oblicima i količinama…prema sebi, prema drugima, prema životu…

Odmak, kako bi svoj život i postojanje vidjela s bolje pozicije.

Uvide koji su bili toliko moćni da sam imala osjećaj da će mi glava puknuti.

Ljude koji su mi bili anđeli.

Priliku da ja drugima budem anđeo.

Razumijevanje da neke stvari i situacije i nisu toliko važne kao što sam mislila.

Zagrljaje po putu koji su došli baš kad sam ih trebala.

Instant manifestacije, brdo njih.

Nevjerojatnu snagu i vjeru.

I zahvalnost, zahvalnost za taj “život u malom”.

 

Pamtit ću svakakve trenutke:

lutanje nacionalnim parkom, bezbrižno plesanje s ostatkom hodočasničke ekipe u hostelu, ulazak u hladnu vodu vodopada Ezaro, slučajnosti koje su bile sve osim slučajnosti, prekrasnih krajolika kroz koje sam prolazila, ručka pod maslinom, ljuljanja na ljuljački na dječjem igralištu, prefini čokoladni kolač koji sam neočekivano dobila, 39. rođendan koji sam dočekala u Padronu, ulaska u Santiago, trenutke unutarnje i vanjske tišine u Finisterri nakon što sam došla do znaka 0,00 kilometara i pitanja – što sad?, odlične ulične svirače i umjetnike, večere s prijateljima/icama i boce crvenog Tawny Porta na pješčanoj plaži u Vili Cha….

 

Doživjela sam duboku transformaciju.
Imala sam puno razgovora sama sa sobom, plakala i smijala se kao nikad do sad, podržala sam i bila podržana od kolega hodočasnika, upoznala sam ljude koje nikad neću zaboraviti, prodisala sam punim plućima, naučila vjerovati…

Na svom Caminu možeš očekivati sve – i ljubav i bol i prijateljstvo i neprijateljstvo i sigurnost i nesigurnost.

Svatko ima svoj put i ne mogu ti reći kakav će biti tvoj.

Ja svoj ne bih mijenjala nikad i za ništa, jer mi je donio sve što sam upravo u tom trenutku trebala.

 

 

Svoj Camino pamtit ću zauvijek, a sad je vrijeme da ti kreneš na svoj Put.

Nadam se da si u mom vodiču dobila odgovore koje si tražila.

Otvori se za čudesa i samo kreni.

 

⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️

Želiš poslovati i prodavati s lakoćom, bilo da si tek krenula ili želiš level-up?

Moje ime je Marina Kolar. Kroz edukacije, savjetovanja i mentorske programe pomažem poduzetnicima izgraditi uspješan, smislen i profitabilan biznis.

Biznis koji služi tebi, a ne ti njemu.

Učim te kako izgraditi čvrste temelje poslovanja, zavoljeti prodaju, pozicionirati se idealnim klijentima i s lakoćom im prodavati svoje top usluge/proizvode po adekvatnoj cijeni.

Za savjete o uspješnom poslovanju i povećanju prodaje zaprati me na Facebooku, Instagramu,  LinkedIn-u ili se uključi u moju newsletter zajednicu i na e-mail primaj tjedne savjete i pozive na besplatne edukacije.
Za konkretnu transformaciju tvog biznisa i prodaje pročitaj OVDJE kako ti mogu pomoći.

O autorici

Business, branding & success expert. Kroz edukacije, savjetovanja i Akademiju "Izgradi uspješan biznis" pomažem ti izgraditi uspješan biznis i brend u kojem imaš dovoljno vremena, profita i zadovoljstva. Biznis koji služi tebi, a ne ti njemu. E-mail za suradnje: marina@konekta.hr